Znanost

U subotu 13. listopada završio je prvi tjedan radova Biskupske sinode, posvećene novoj evangelizaciji. U petak popodne, 12. listopada, sinodski su oci slušali izlaganje profesora Wernera Arbera, koji je na Sinodi bio kao posebni uzvanik. On je inače dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1978. godine, a papa Benedikt XVI. imenovao ga je 2011. predsjednikom Papinske akademije za znanosti. On je ujedno i prvi protestant koji obnaša tu službu. Profesor je sinodskim ocima govorio o odnosu vjere i znanosti.

Znanost i vjera jesu, a i trebaju biti, upotpunjujući čimbenici ljudske spoznaje, to je bila žarišna točka profesorova izlaganja na Sinodi, zasnovanog na svjesnosti da znanost „do sada nije uspjela pronaći suvisle odgovore, na sve upite čovjeka, naročito na one koji „nadilaze prirodno područje“. Tu ulogu naprotiv mogu odigrati vjerska uvjerenja – ustvrdio je profesor Arber.

U dvorani je pozorno slušao i papa Benedikt XVI., a profesor je citirao Knjigu postanka da očituje kako je već onodobno postojao sklad između vjere i znanosti, jer Stari zavjet donosi logičan slijed mogućih događaja za stvaranje života. Profesor je odlučnim glasom ustvrdio da „znanost do sada nema točno poimanje o temeljima života“, bolje reći, „o takozvanom stvaranju iz ničega“, o čemu treba raspravljati filozofija. Premda prihvaća mogućnost života na izvanzemaljskim planetima, Nobelovac je upozorio da ta pretpostavka nema znanstveno uporište.

Pitajući se čemu služi znanost profesor jasno odgovara: znanost otvara novim tehnološkim primjenama koje poboljšavaju život i ljudsku sredinu, oblikujući budućnost. U tom su pogledu dakle Crkva, civilno društvo, gospodarstvo i znanost pozvani da suodgovorno odrede novo poimanje budućnosti koje će cijelom čovječanstvu donijeti dugoročnu blagodat.

Da bi se postigao taj cilj – nastavio je profesor Arber – moderna društva trebaju poštivati prikladna pravila ponašanja, koja su lako prihvatljiva ako su ukorijenjena u vjeri. U konačnici profesor tvrdi da bi i Isus bio za primjenu znanosti za dobrobit čovječanstva ako se poštuju prirodni zakoni. Praktičan primjer toga načela su i modificirani organizmi: prikladne metode za njihovo stvaranje slijede prirodne zakone biološke evolucije a ne predstavljaju opasnost za genetičko inženjerstvo, objasnio je Arber. U tom bi pogledu zaista mogli olakšati problem gladi u svijetu, upriličiti budućnost u kojoj bi razvoj bio siguran, odgovoran i održiv – zaključio je nobelovac Arber. (rv/bitno.net)

Foto: Shutterstock.com