Ne skrivajmo svoje grijehe iz prošlosti, sjećati ih se znači slaviti Boga koji nas je spasio
Sveti je Otac potaknuo vjernike da ne dopuste da ih mnoštvo svakodnevnih stvari odvuče od molitve. Gospodin je „izabrao svoj narod i pratio ga tijekom njegovoga hoda kroz pustinju, tijekom čitavoga njihovog života“, kazao je Papa, osvrćući se na prvo čitanje u kojem se sveti Pavao sjeća svojega života, ne skrivajući svoje grijehe.
Ono što je „Bog učinio za svoj narod, učinio je za svakoga od nas“ – naglasio je Sveti Otac. „Mi smo izabrani“ i „to je milost… dar ljubavi“. Sjećati se „ove stvarnosti, u svojoj konkretnoj povijesti – to čini Pavao“. On ispovijeda kako je žestoko progonio Crkvu. Ne kaže ‘Ja sam dobar; sin toga-i-toga…’ Ne, već kaže ‘ja sam grešnik, bio sam zao!’
„Ova navika prisjećanja našega života nije baš raširena među nama“ – nastavio je Sveti Otac – „zaboravljamo stvari, živimo trenutak i poslije zaboravljamo povijest. A svatko od nas ima jednu povijest: priču milosti, grijeha, hoda, toliko stvari… Dobro je moliti s našom poviješću. To čini Pavao, koji pripovijeda dio svoje priče… ali kaže: On me je pozvao! On me je spasio! On je bio moj suputnik na putu.“
„Sjećati se vlastitoga života“ – dodao je papa Franjo – „znači slaviti Boga. Sjećati se svojih grijeha, od kojih nas je Gospodin spasio znači slaviti Boga.“ Pavao „se sjećao vlastitih grijeha i hvalio se: ‘Bio sam grješnik, ali Krist raspeti me je spasio’; hvalio se Kristom. To je Pavlovo prisjećanje“ i na takvo prisjećanje nas Isus poziva – rekao je Papa i nastavio:
„Kada Isus kaže Marti: ‘Brineš se i uznemiruješ za mnogo, samo je jedno potrebno. Marija je izabrala bolji dio’ – što je to?“ – upitao je Sveti Otac. To je „slušati Gospodina i sjećati se. Ne može se svakoga dana moliti kao da nemamo povijesti. Svatko od nas ima svoju. I s tom pričom u srcu ulazimo u molitvu, poput Marije. Ali toliko puta nam dnevni poslovi odvlače pažnju, kao Marti… i zaboravljamo na ovu povijest“ – upozorava papa Franjo.
Naš odnos s Bogom ne započinje danom krštenja – tada je zapečaćen – već „započinje otkad nas je Bog, u vječnosti, pogledao i izabrao. Započinje tamo, u Božjem srcu“ – smatra Sveti Otac i dodaje: „Prisjećati se našega izbora, onoga što je Bog učinio za nas. Prisjećati se našega hoda u međusobnom savezu … sjećati se Božjih obećanja koja nikada ne postiđuju i koja su naša nada. To je istinska molitva“ – naglasio je Papa, zaključujući homiliju molitvom Psalma 138:
„Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.“ „To je molitva“ – rekao je papa Franjo – „molitva s prisjećanjem na Boga i na našu povijest. Jer naša je povijest, priča njegove ljubavi za nas – zaključio je na kraju Papa.“
RV | Bitno.net
