PROCESIJA S RELIKVIJOM VERONIKINA RUPCA

Nakon 800 godina ‘Sveto Lice’ napokon u Vatikanu

Stotinjak hodočasnika putovalo je iz talijanskog gradića Manoppella u srce katoličke vjere noseći sa sobom kopiju “istinske ikone”, ljubomorno čuvanog Veronikina rupca, poznatijeg kao ‘Sveto Lice’, želeći obnoviti običaj koji je zamro prije 800 godina.

Sveto Lice

Foto: Edward Pentin/NC Register

Kao što se Bog skriva u malim stvarima, tako se i ova predragocjena relikvija sakrila među malobrojnim pukom koji je ljubomorno, ali pobožno časti u svome srcu.

Održana bez velike pompe i medije, ova mala procesija, brojem sudionika netipična za Vatikan, mogla je proći nezamijećeno da ju nije prepoznao poneki novinar i znalac.

‘Triler’ o nestanku i ponovnom pronalasku ‘Svetog Lica’

Mali gradić Manoppello dugogodišnji je dom ove predragocjene relikvije za koju se (pre)dugo smatralo kako je izgubljena. Znanstvenici smatraju kako se radi upravo o “istinskoj ikoni” koja je čašćena u Vatikanu od 705. godine do 16. stoljeća, kada je Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva, opsjeo Rim.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sveto Lice tom je prilikom ukradeno, prošavši kroz “mnogo ruku i kroz mnoge taverne Rima, a da nitko nije primijetio što je to”, piše Vojvotkinja od Urbina. Međutim, čašćenje relikvije nastavilo se potiho u Manoppellu, premda nitko ne zna kako je Sveto Lice tamo dospjelo.

Jedan od organizatora procesije u Vatikanu, Paul Badde, autor nekoliko knjiga o spomenutoj relikviji, izjavio je kako povratak običaju čašćenja Svetog Lica u Rim predstavlja “pomirenje ove slike i Riječi evanđelja”.

“Čašćenje Svetog Lica započelo je prije 800 godina na ovom mjestu i sada se vraća kući k sv. Petru, gdje i pripada. Ovo je povijesni korak”, nadodao je Badde.

Upitan zašto su u procesiji koristili kopiju relikvije, Badde je odgovorio kako se stanovnici Manoppella boje da Vatikan ne poželi vratiti relikviju pod svoje okrilje. Kada je Benedikt XVI. odlučio privatno posjetiti Manoppello 2006. godine, stanovnici su se pitali znači li to da Vatikan želi relikviju natrag. Međutim čini se kako subotnja procesija “može stvoriti novu tradiciju”.

Sama procesija započela je pri kraju kolonade na Trgu sv. Petra, završivši nekoliko stotina metara dalje prema Tiberu, u crkvi Duha Svetoga, gdje je održano čašćenje i sveta misa.

Završnu misu služio je nadbiskup Georg Gänswein. Nadbiskup se u propovijedi spomenuo pape Franje koji je vezano uz Godinu milosrđa poručio: “Isus Krist je lice Očeva milosrđa.” Nadbiskup je pritom nadodao: “Ove riječi sažimaju cijeli misterij kršćanske vjere. Milosrđe je postalo živo i vidljivo u Isusu Nazarećaninu, postigavši kulminaciju u Njemu.”

Znanstvena ispitivanja dokazala vjerodostojnost relikvije

Mnogi znanstvenici smatraju kako je rubac, koji se čuva u Manoppellu, i za koji neki tvrde da je zapravo Veronikin rubac, doista jedna od najdragocjenijih relikvija srednjovjekovnoga Rima.

Znanstvenici koji su istraživali relikviju, među njima prof. Donato Vittore sa Sveučilišta u Bariju te prof. Giulio Fanti iz Padove, utvrdili su, pišu autori knjige Svjedoci otajstva, kako lik na njoj zasigurno nije oslikan jer na tkanini nema niti jednog pigmenta boje. Vittore, koji je relikviju istraživao uz pomoć skenera iznimno visoke rezolucije, utvrdio je i kako lik zasigurno nije nastao tiskarskim strojem jer je s obje strane tkanine lik jednako izražen. Oba znanstvenika došla su do zaključka da lik na rupcu nije slika nego je nastao kao posljedica izravnog otiska trodimenzionalne strukture.

Ono što je dodatno zanimljivo jest da je obličje na Rupcu gotovo jednako onome koje ima čovjek čije je tijelo otisnuto na Torinskom platnu, drugoj poznatoj Kristovoj relikviji, o čemu je viđenje imala i kontroverzna talijanska mističarka Marija Valtorte.

U svojem zapisu od 22. veljače 1944. ona je zabilježila riječi koje joj je navodno rekao Isus:

„Veronikin rubac je trn u skeptičnoj duši. Vi, mlaki i neodlučni u vjeri koji ne možete naprijed bez svojih znanstvenih istraživanja, vi racionalisti – usporedite Rubac s Platnom. Na prvome vidite Lik Živoga, na drugome Mrtvoga. Jer duljina, širina, tjelesne karakteristike, oblik, osobine – sve su oni isti. Položite platna jedno na drugo i vidjet ćete da se poklapaju. To sam Ja. Ja, koji sam vam htio pokazati, tko sam bio i što sam iz ljubavi prema vama postao. Kada ne biste bili zaluđeni, slijepi, ta bi vam dva platna bila dovoljna da vas privedu ljubavi, kajanju, Bogu.“

Poglavlje o Veronikinu rupcu, kao i detaljniji prikaz znanstvenih istraživanja spomenute relikvije, dostupni su u djelu Svjedoci otajstva o kojoj je Bitno.net već intenzivno pisao.

Povratak kući

Priča o relikviji Svetog Lica podsjeća na sam biblijski izvještaj o Kristovu rođenju. Nalazeći se u malenom mjestu, van velikih hodočasničkih puteva, čuvana u tišini i skrovitosti, ‘Sveto Lice’ ili Veronikin rubac polako doživljavaju svoje ponovno veliko otkrivenje, svojevrsnu objavu nakon 800 godina tajnovitosti.

Unatoč mnogim znanstvenim istraživanjima i posjetu samog Svetog Oca Benedikta XVI. čini se kako tek sada polako sazrijeva vrijeme u kojem će ova “istinska ikona” moći biti čašćena na način koji zaslužuje. Upravo je Godina milosrđa pravi trenutak da nas grešnike obasja svjetlo milosrdnoga Lica Božjega.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tino Krvavica | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 19. siječnja 2016.

Možda vam se svidi