VATIKAN NE ODUSTAJE OD FSSPX-a

Ovo su uvjeti za puno jedinstvo FSSPX-a s Katoličkom Crkvom: Nostra Aetate nije jedan od njih

“Nostra Aetate nema nikakvih dogmatskih obveza. Stoga se ne može očekivati od nekoga da spomenutu deklaraciju prihvati kao obvezatnu dogmu. Deklaracija se treba promatrati u skladu s tradicijom i trajnim učenjem”.

Tradicionalna latinska misa u sv. Martina, Nostra Aetate, nadbiskup Pozzo, uvjeti za priznanje FSSPX

Foto: Elvir Tabaković

Komplicirani pregovori između Vatikana i Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX) o punom jedinstvu te skupine s Rimom, koji su čak podijelili mišljenja u samom vrhu Katoličke Crkve (vidi OVDJE i OVDJE), dobili su svoj novi nastavak.

Premda su prije mjesec dana, nakon trodnevnog sastanka u Švicarskoj, visoki predstavnici FSSPX-a na čelu s biskupom Fellayem izdali službeno priopćenje u kojem su objavili kako Bratstvo “u sadašnjem stanju ozbiljne nužde… ne traži u prvom redu kanonsko priznanje na koje, kao katoličko djelo, ima pravo”, pritom optuživši papu Franju za “poticanje zabluda”, čini se kako to nije odvratilo Svetog Oca u namjeri da privede kući ove “izgubljene ovce”. To se barem može iščitati iz posljednjeg intervjua koji je za njemački Christ und Welt dao nadbiskup Guido Pozzo, tajnik Papinskog vijeća ‘Ecclesia Dei’.

Pozzo, koji je već jednom izjavio kako neslaganja oko Drugog vatikanskog koncila “nisu prepreka kanonskom i pravnom priznanju FSSPX-a”, ponovno je to ustvrdio u intervjuu za jučerašnje izdanje spomenutih njemačkih novina, ovoga puta preciziravši o kojim se točno točkama i dokumentima radi (dio intervjua na engleskom, uz komentar, donosi Vatican Insider).

“Određeni pastoralni aspekti mogu se raspraviti i nakon kanonskog priznanja FSSPX-a”

“Koncil nije neka pastoralna superdogma, već dio cjelovite tradicije i njenog trajnog učenja” rekao je nadbiskup Pozzo, pritom nadodavši: “Premda se crkvena tradicija i dalje razvija, to nikada nije u smislu inovacije koja bi predstavljala nešto suprotno onome što postoji, već se radi o putovanju prema dubljem razumijevanju Depositum fidei, autentičnog nasljeđa vjere. Svi Crkveni dokumenti trebaju se interpretirati na taj način, uključujući i one koncilske. Ova premisa, zajedno s predanošću ispovijedanja vjere, priznanjem sakramenata i papinskog primata osnova je doktrinalne deklaracije koja će biti predana Bratstvu na potpis. To su predispozicije koje treba imati katolik kako bi bio u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom”.

“Bratstvo ima određene zamjerke oko nekih točaka Nostra Aetate koje se tiču međureligijskog dijaloga, zatim  Unitatis Redintegratio, odredbe o ekumenizmu te Dignitatis Humanae, deklaracije o vjerskoj slobodi, odnosno oko nekih pitanja koje se tiču odnosa kršćanstva prema moderni”, nadodao je nadbiskup, primjetivši pritom kako različiti dokumenti Drugog vatikanskog sabora imaju različitu doktrinalnu težinu (nešto što je ustvrdio i sam biskup Fellay, op.a.).

Što se tiče spomenutih dokumenata nadbiskup je također rekao kako se tu ne radi o “doktrinama koje se tiču vjere” niti “o konačnim izjavama”: “Radi se o prijedlozima, instrukcijama i okvirnim uputama za pastoralnu praksu. Ti pastoralni aspekti mogu se raspraviti te dodatno pojasniti i nakon kanonskog priznanja (FSSPX-a)”.

Upitan znači li to da je Vatikan snizio standarde radi lakšeg pomirenja, Pozzo je odgovorio “Ne”.

“Prije smo odmah htjeli doći do konsenzusa oko svih problematičnih pitanja, ali nažalost bez uspjeha. Danas se pitamo: Koje su istinske predispozicije za biti katolik? U konzultacijama s Papom, gore navedene predispozicije umetnute su u Doktrinalnu deklaraciju koja će biti predana Bratstvu”.

Nema spasenja bez Krista i Crkve

Tijekom razgovora novinar je također postavio pitanje načina na koji je Crkva odlučila koji koncilski dokumenti nose veću težinu. Međutim nadbiskup Pozzo istaknuo je kako je to odredio sam Koncil, citirajući pritom kardinala Periclea Felicija, glavnog tajnika Koncila: “Ovaj Sveti sinod obvezujućim za Crkvu definira samo ono što je posebno istaknuto takvim u pitanjima vjere i morala”.

Nadbiskup Pozzo konkretno je to pokazao na primjeru deklaracije Nostra Aetate: “Nostra Aetate nema nikakvih dogmatskih obveza. Stoga se ne može očekivati od nekoga da spomenutu deklaraciju prihvati kao obvezatnu dogmu. Deklaracija se treba promatrati u skladu s tradicijom i trajnim učenjem”.

Pritom se osvrnuo na još jedan “nažalost, raširen pogled u suprotnosti s katoličkom vjerom -da postoji put spasenja neovisan o Kristu i njegovoj Crkvi. To je nedavno objašnjeno u deklaraciji Dominus Iesus koju je izdala Kongregacija za nauk vjere. Svaka interpretacija Nostra Aetate u tom smislu je potpuno neutemeljena i mora se odbaciti”.

Međutim, kako je za Vatican Insider rekao svećenik i profesor Joseph Sievers s Papinskog biblijskog instituta, neke stvari zapisane u Nostra Aetate pojavljuju se i u dogmatskoj konstituciji Lumen Gentium, što određenim točkama daje veću doktrinalnu težinu.

Kako će se ovo pitanje dalje razvijati ostaje za vidjeti, ali činjenica je kako papu Franju, kao ni mnogo puta do sada, nisu poljuljale optužbe na njegov račun od strane visokih članova Bratstva. Sveti Otac kao svoju primarnu ulogu vidi ujedinjenje različitih struja unutar Crkve, makar i pod cijenu napada na sebe.

Tino Krvavica | Bitno.net

 

Objavljeno: 29. srpnja 2016.

Možda vam se svidi