“Hvala što ste došli. Kada sam vidio ovaj zahtjev rekao sam: Salezijanci? Neka dođu obavezno.“, rekao je Papa na početku dijaloga te nas je pozvao da mu postavljamo pitanja. “Ne znam što da vam kažem, bolje je da vi postavljate pitanja da ne kažem neku glupost” – nadodao je s osmijehom.  Ispričao nam je da je već od djetinjstva jako povezan sa salezijancima te da je ljubav i pobožnost prema Gospi naučio baš od njih.

Novaci i prednovaci postavljali su razna pitanja od kojih ćemo izdvojiti neka. Kako pratiti mlade u razlučivanju životnog poziva? – upitao je don Marcello Mazzeo sa Sicilije. Papa je odgovorio: “Na putu postoje mnoga Božja iznenađenja no i ona koja nisu Božja. Moramo biti oprezni i pomoći im da gledaju u lice ta iznenađenja. Ako su poteškoće, gledati ih u lice. I pomoći mladima da se udalje od svake forme licemjerja… Budite oprezni i na način njihove molitve jer molitva treba biti jednostavna, ona koju si naučio kod kuće, nakon prve pričesti, molitva pouzdanja. Ali Oče, ljut sam na Boga. I to je molitva” –  rekao je Papa.

„Što je za vas danas svetost?“ – upitao je Giorgio iz Pijemonta. Papa: “Svetost je jako jednostavna: ‘Mojim hodi putem i neporočan budi.’ (Post 17, 1). Vjerujem da je i danas moguće biti svet. Mnogo je svetaca danas u Crkvi. Herojski ljudi, roditelji, djedovi, bake, mladi. Sakriveni sveci koji pripadaju srednjoj klasi svetosti odnosno koji se ne vide ali postoje.

„Kako mladima s periferije donositi nadu?“ – upitao je mladi salezijanac Andrea sa Sicilije. Papa: “Organizirati aktivnosti koje nisu ograničene na virtualni svijet i naučiti ih pomagati drugima, dijeliti ljudske vrijednosti prijateljstva, obitelji i poštovanja prema starijima.” Naglasio je veliku važnost dijaloga između starijih koji imaju mudrost i mladih koji nose energiju i kreativnost. Također je podsjetio da postoje razni oblici periferije i da se tamo trebaju poslati najbolji salezijanci. Na pitanje što očekuje od salezijanaca u budućnosti, odgovorio je da od nas očekuje da hrabro idemo tamo gdje nitko ne želi po uzoru na prve salezijanske misionare koji su svojim evangelizacijskim djelovanjem donijeli Radosnu vijest čak do daleke Patagonije u Argentini. “Kada sam čitao o tome što su učinili u Patagoniji pomislio sam: ma to su luđaci. Odlazili su u antiklerikalne i masonske četvrti gdje se nitko od svećenika i redovnika nije usuđivao ići.”

Osobito dirljiv trenutak bio je kada je Mishel Antoine Hajjar, novak iz Sirije, kleknuo pred Papu i upitao ga jesu li mučenici za vjeru – među kojima su mnogi njegovi prijatelji i poznanici – sveti i idu li odmah u raj? Papa je podsjetio da je umrijeti za vjeru u Isusa Krista najuzvišeniji čin kršćanina te je, pun suosjećanja, odgovorio kako danas u Crkvi postoji više mučenika nego u prvim stoljećima i da mučenici za vjeru idu odmah u raj.

Predviđeno vrijeme susreta bilo je 20 minuta, no Papa je ostao s nama gotovo čitav sat. Ostali smo zadivljeni njegovom jednostavnošću, otvorenošću i pažnjom koju nam je posvetio. Na kraju susreta Papa nam je poklonio krunice i bez obzira na njegov umor imali smo priliku na zajedničko i pojedinačno fotografiranje s njime.  “Ne zaboravite moliti za mene” – u svome stilu dodao je na kraju papa Franjo.

Zahvalni Bogu na ovom susretu zasigurno ćemo ga nositi u srcu čitav život.

Bitno.net