Na današnjoj općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. Sveti je Otac nastavio katehezu o biblijskoj molitvi, govoreći o Isusovoj molitvi povezanoj s čudesnim ozdravljenima. Tako je govorio o ozdravljenju gluhonijemog iz Markova evanđelja i o Lazarovu uskrsnuću koje opisuje Ivanovo evanđelje.

Darujem srce

Govoreći o čudesnom ozdravljenu gluhonijemog, Papa je istaknuo da opis istodobno ističe Isusov odnos prema bolesniku i prema Bogu Ocu. Odvođenje bolesnika na osamu te izvorna riječ „Effatha“, što znači otvori se, koju je Isus izgovorio ozdravljajući gluhonijemoga, ističu posebnost prizora. Ali središnja točka cijelog prizora ozdravljenja jest Isusov odnos s Ocem. Markovo evanđelje veli: „Isus pogleda u nebo, uzdahnu i reče mu Effatha, otvori se“. Isusova skrb za gluhonijemoga tijesno je povezana s njegovom molitvom Bogu. Cijelo pripovijedanje očituje da Isusovu molitvu nadahnjuje suosjećanje s bolesnikom, a to je ujedno dokaz njegova odnosa s Ocem, njegova Božjeg sinovstva. Bog djeluje preko svoga Sina. Snaga koja ozdravlja gluhonijemog prouzročena je Isusovim suosjećanjem s njim, ali dolazi iz Isusova obraćanja Ocu. U ozdravljenju se dakle susreću dvije zbilje, s jedne je strane Isusovo ljudsko suosjećanje s druge pak Njegovo obraćanje k Bogu – ustvrdio je Benedikt XVI.

To je još očitije u Ivanovu opisu Lazarova uskrsnuća – nastavio je Benedikt XVI. – gdje Isusovo prijateljstvo s Lazarom dolazi do izražaja kao i Njegov odnos s Ocem. Isus je potresen Lazarovom smrću, čak je zaplakao pitajući gdje su ga pokopali. Isusovo sudjelovanje u boli Lazarovih sestara i njegovih prijatelja povezano je s Isusovim trajnim odnosom s Ocem. Na vijest o Lazarovoj smrti, Isus veli: Ova bolest nije smrtonosna, već je određena za slavu Božju: da proslavi Sina Božjega – rekao je Sveti Otac nastavljajući:
I sama vijest o Lazarovoj smrti duboko potresa Isusa, ali je sve povezano s njegovim odnosom s Bogom i poslanjem koje mu je povjereno: „Lazar je umro. I ja sam veseo radi vas što nisam bio ondje, da porastete u vjeri“ – podsjetio je Papa dodajući da je Isusova molitva izraz njegova prijateljstva s Lazarom i sinovskog odnosa s Bogom, i tu se dakle susreću dva odnosa. Isus tada podiže oči i reče: „Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao.“ Ova rečenica potvrđuje da je Isus neprestano molio za Lazarov život, a molitva je još više ojačala svezu prijateljstva i potvrdila Isusovu odluku da ostane u zajedništvu s Očevom voljom, s njegovim spasiteljskim planom koji očituje da je Lazarova bolest i smrt radi očitovanja slave Božje – ustvrdio je Sveti Otac.
Osvrćući se na našu molitvu, Papa je rekao da, čitajući opisivanje u evanđelju, nitko ne treba očekivati da mu Bog odmah ispuni želju, da se ispuni naša volja, nego da se imamo povjeriti volji Božjoj, da sve bude na veću slavu Božju i po njegovu spasiteljskom planu, koji je često tajnovit u našim očima. Stoga bi naša molitva uvijek imala biti zahvala Bogu, neograničeno povjerenje u Njegovu ljubav jer prethodi našem razgovoru s Njim – kazao je Sveti Otac podsjećajući kako Katekizam Katoličke crkve komentira Isusovu molitvu u pripovijedanju o uskrsnuću Lazara.

Tako, nošena zahvalom, Isusova molitva nam otkriva kako iskati: prije no što je dar darovan, Isus prianja uz Onoga koji daruje i koji sebe daje u svim darovima. Darovatelj je vrjedniji od udijeljena dar, on je „Blago“ a u Njemu je srce njegova Sina; a dar je kao “dodatak”. Ovo mi se čini vrlo važnim. Prije no što dar bude darovan treba primiti Onoga koji daje, darovatelj je dragocjeniji od dara. Također i za nas, bez obzira na to što nam Bog daje kad mu se obraćamo, najveći dar koji nam može dati jest Njegovo prijateljstvo, nazočnost i ljubav, Bog je dragocjeni dar koji imamo iskati i uvijek čuvati – ustvrdio je Benedikt XVI.

Govoreći o Isusovoj molitvi prije odmicanja kamena s ulaza u Lazarov grob, rekao je da izražava jedinstven i neočekivan rasplet. Nakon što je zahvalio Bogu Ocu Isus dodaje: Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruje da si me Ti poslao. Svojom molitvom Isus želi privesti k vjeri, posvemašnjem ufanju u Boga i u Njegovu volju, želi očitovati da je Bog, koji je toliko ljubio čovjeka i svijet da je poslao svojega Jedinorođenca, Bog Života i Nade i sposoban je promijeniti svako ljudsko stanje. Skrušena molitva vjernika živo je svjedočanstvo Božje nazočnosti u svijetu, Njegova zauzimanja za čovjeka i za ostvarenje plana spasenja – istaknuo je Sveti Otac.

Zaključujući današnju katehezu o molitvi, Papa je rekao da Isusove molitve objavljuju duboku svezu između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Ljubav prema bliženju, suosjećanje s trpećim i s obitelji prijatelja uvode Isusa, pravoga Boga i pravog čovjeka, u odnos s Bogom, a zajedništvo s Ocem i trajni dijalog s Njim potiču Ga na posebnu skrb za stvarno stanje čovjeka, da mu donese utjehu i Božju ljubav. Odnos s bližnjim uvodi nas u odnos s Bogom, a odnos s Bogom vodi prema odnosu s bližnjim. Naša molitva otvara vrata Bogu, koji nas poučava da iziđemo iz sebe kako bi se mogli približiti drugima, posebice u kušnjama, da im donesemo utjehu, nadu i svjetlo – zaključio je Benedikt XVI.