Foto: Catholic Church of England and Wales @flickr.com

Papa je komentirao prvo poglavlje knjige proroka Izaije gdje se Boga predstavlja kao oca punog ljubavi prema njegovoj djeci koja su mu okrenula leđa i predala se opakosti. Zbog grijeha, primijetio je pritom Papa, sloboda postaje traženje autonomije, traženje oholosti, a oholost dovodi do suprotstavljanja i iluzije samodostatnosti. Ali Bog nas se nikada odriče; mi smo njegov narod, najgori muškarac, najgora žena, najgori narodi su njegova djeca. I to je Bog: nikad, baš nikad nas se ne odriče!

Posljedica grijeha, nastavio je Papa, je stanje patnje, čije posljedice trpi i zemlja, razorena i opustošena. Tamo gdje vlada odbacivanje Boga, njegova očinstva, život nije više moguć, postojanje gubi svoje korijene, sve je izopačeno i zatrto. Ipak, i taj bolni trenutak služi spasenju. Ta je kušnja snašla narod kako bi iskusio gorčinu onih koji napuštaju Boga, te se suočio s očajničkom prazninom opredjeljenja za smrt. Patnja, neizbježna posljedica autodestruktivne odluke, mora potaknuti grešnika na razmišljanje kako bi se otvorio obraćenju i oproštenju.

Čovjeka, rekao je u nastavku Papa, ne spašavaju žrtve, već Božje milosrđe koje oprašta grijehe. Kad je netko bolestan ide liječniku; kad se netko osjeća grešnikom ide Gospodinu. Ali ako namjesto liječniku, ode vračari sigurno neće ozdraviti. Toliko puta ne idemo Gospodinu, već radije idemo pogrešnim putovima, tražeći izvan njega opravdanje, pravdu, mir, primijetio je Papa a zatim snažno istaknuo: mislim da u slučaju nekih dobročinitelja Crkve koji dolaze s prilogom – “Uzmite ovaj prilog za Crkvu” – da je to plod krvi tolikih ljudi izrabljivanih, zlostavljanih, porobljenih slabo plaćenim poslom! Takvima poručujem: “Molim te, vrati taj ček odakle si ga donio, spali ga”. Božji narod, Crkva, ne treba prljavi novac, treba srca otvorena Božjem milosrđu. Nužno je približiti se Bogu čistim rukama izbjegavajući zlo i čineći dobro i pravdu, rekao je Papa.

IKA | Bitno.net