Pošavši od odlomka iz Lukina evanđelja (Lk 7,11-15) gdje Isus – majci koja je izgubila svog jedinca – sina ponovno vraća u život, Papa ističe kao znak kojim nam evanđelje svjedoči o Isusovoj nadmoći nad smrću. Sveti Otac je podsjetio kako je fenomen smrti, zapravo, pojava koja ne zaobilazi nijednu obitelj, ali je i zajednička poveznica svih obitelji.

Smrt je dio života. Za roditelje, nadživljavanje vlastitog djeteta predstavlja veoma bolno iskustvo i protivi se temeljnoj naravi obiteljskih odnosa, koji samoj obitelji daju smisao. Smrt koja roditelju oduzima njegovo dijete, pljuska je obećanjima, darovima i žrtvama ljubavi, radosno darovanim životu koji smo donijeli na svijet – kazao je.

Slična tome je i patnja djeteta koje ostaje samo, zbog gubitka jednog ili obaju roditelja: kada želi znati zašto nema mame ili tate; kada pita: A kada će se vratiti? Dijete trpi, a da još nema sposobnost svojoj patnji ni ime dati …

U tim slučajevima smrt je za obitelj poput otvorene rupe, koja se ne da ničim objasniti, a nerijetko se i krivnja za taj nemili događaj, pripisuje i samom Bogu. Razumijem takve obitelji – nastavio je papa Franjo – ljute su i ogorčene zbog boli koju osjećaju i pomišljaju da Boga nema i da sve gubi svoj smisao. Gubitak djeteta za roditelje je ogroman gubitak – kazao je Sveti Otac.

Papa je podsjetio da smrt ima i svoje suradnike, gore od sebe, a to su: mržnja, zavist, oholost, škrtost; ukratko – grijeh svijeta koji radi za smrt i čini ju još žalosnijom i nepravednijom. Obiteljski osjećaji kao da postaju bespomoćne žrtve ovih suradnika. Pomislimo samo na apsurdnu ‘normalnost’ s kojom – u određenim trenucima i na određenim područjima – samoj smrti pridodaju i užas, a proizvod su mržnje i nebrige za ostale ljude. Gospodin nas toga oslobodio!

U Božjemu narodu, milošću koja nam je darovana u Isusu, mnoge obitelji ipak konkretno pokazuju kako smrt nema posljednju riječ. U žalosti, takve obitelji nalaze snagu za obnovu vjere i ljubavi, koje ih ujedinjuju s onima koje vole. Takve se obitelji već sada suprotstavljaju smrti te joj priječe da si sve prisvoji. Tami smrti suprotstavlja se djelovanje još intenzivnije ljubavi – objasnio je papa Franjo.

Papa je također istaknuo kako u svjetlu Gospodinova uskrsnuća, On koji – od onih koje mu je Otac dao – nikoga ne napušta, smrti možemo – kako to piše sveti Pavao – oduzeti njezin žalac (1 Kor 15,55); možemo joj zapriječiti da nam zatruje život i da nas još dublje povuče u tmine.

Papa podsjeća kako se u vjeri možemo međusobno tješiti, znajući da je Gospodin jednom zauvijek pobijedio smrt. Naši dragi nisu nestali u mraku ništavila. Nada je ona koja nam daje sigurnost da su oni u moćnoj ruci Božjoj. Ljubav je jača od smrti – dodao je Sveti Otac.

Ljubav nas čuva sve do dana kada će svaka suza biti otrta. Dopustimo li vjeri i nadi da nas podupru, iskustvo žalosti može uroditi najjačom solidarnošću obiteljskih veza, novom otvorenošću prema trpljenju drugih obitelji kao i novim bratstvom među obiteljima koje se rađaju i preporađaju u vjeri – smatra Sveti Otac dodajući kako je danas potrebno da pastiri – kao uostalom i svi kršćani – na najkonkretniji način iskažu smisao vjere u sučeljavanju s iskustvom žalosti u obitelji.

Iz jednostavnog iskustva tolikih obitelji koje su, u najtežim trenucima prolaska smrti, znale također prepoznati i siguran prolazak raspetoga i uskrslog Gospodina, s njegovim neporecivim obećanjem uskrsnuća od mrtvih, možemo izvući pouku da je djelovanje ljubavi Božje snažnije od djelovanja smrti i upravo te ljubavi pozvani smo vjerom, postati vrijedni suradnici – kazao je Sveti Otac.

Sve vas pozivam da molite oproštenje za pojedince i ustanove koje zatvaraju vrata tim ljudima koji traže obitelj, koji traže zaštitu – tim je riječima, koje je dodao na unaprijed pripremljeni tekst, papa Franjo završio apel za izbjeglice, kojima će u subotu biti posvećen međunarodni dan. Svake se godine, naime, na poticaj Ujedinjenih naroda, 20. lipnja obilježava Svjetski dan izbjeglica.

Molimo za brojnu braću i sestre koji traže utočište daleko od svoje zemlje, koji traže dom u kojemu mogu živjeti bez straha, i gdje bi uvijek bili poštovani u svojemu dostojanstvu. Podupirem djelo onih koji im pružaju pomoć, i nadam se da će međunarodna zajednica raditi složno i djelotvorno kako bi se spriječili uzroci prisilnih preseljenja – istaknuo je papa Franjo na kraju audijencije.

Radio Vatikan | Bitno.net