OPĆA AUDIJENCIJA

Bog ne odbacuje nikoga, njemu je nepoznata naša kultura odbacivanja u kojoj živimo

U katehezi na jučerašnjoj općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra Papa je govorio o prispodobi o izgubljenoj ovci koju donosi Lukino evanđelje (Lk 15,1-7).

OSSROM121236_Articolo

Foto: L’Osservatore Romano.

Svima nam je poznata slika Dobroga pastira, koji na leđima nosi izgubljenu ovcu. Ta slika oduvijek predstavlja Isusovu skrb za grješnike kao i Božje milosrđe koje ne podnosi to da se nekoga izgubi – istaknuo je Sveti Otac.

Isus govori prispodobu kako bi se shvatilo da se ne treba sablažnjavati zbog njegove blizine grješnicima, naprotiv ona treba potaknuti sve na razmišljanje o tomu kako živimo svoju vjeru. U prispodobi se govori o grješnicima koji se Isusu približavaju da ga slušaju, dok se sumnjičavi pismoznanci zbog toga udaljavaju od njega. Oni se udaljavaju jer se Isus druži s grješnicima. Bili su oholi, smatrali su se pravednima – kazao je Papa.

Prispodoba govori o pastiru, izgubljenoj ovci i ostatku stada. Ipak je samo pastir djelatnik, a ne ovce. Pastir je dakle jedini pravi protagonist, sve ovisi o njemu. Prispodoba se otvara upitom: „Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?“ (r. 4). Ovdje imamo paradoks koji potiče sumnju u pastirovo djelovanje: Je li mudro ostaviti devedeset i devet ovaca radi jedne? Tim više jer ih ne ostavlja u ovčinjaku, već u pustinji? upitao je Sveti Otac, te dodao:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prema biblijskoj tradiciji, pustinja je mjesto smrti, gdje je teško naći hranu i vodu,osoba je bez skloništa i ostavljena na milost i nemilost divljim zvijerima i lopovima. Što se može dogoditi ostavljenim ovcama? Paradoks se nastavlja govoreći kako pastir, kada nađe ovcu, „stavi ju na leđa, ide kući, zove prijatelje i susjede i kaže im: „Radujte se sa mnom“ (r.6). Čini se dakle da se pastir nije vratio u pustinju da pokupi stado! Izgleda da je zaboravio na devedeset i devet ovaca dok je mislio na jednu ovcu – kazao je Papa.

Ali u stvarnosti nije tako. Isus nam želi reći da ni jedna ovca ne treba biti izgubljena. Gospodin se ne može pomiriti s tim da se bilo koja osoba izgubi. Bog traži izgubljenu djecu kako bi se potom radovao sa svima jer ih je našao. Riječ je o neodoljivoj želji: čak ni devedeset i devet ovaca ne mogu zaustaviti pastira i držati ga zatvorenim u ovčinjaku – kazao je Papa.

U spontanom govoru Papa je dodao: „Mogao je zaključiti da ima devedeset i devet te da nije velika šteta ako je jedna nestala. Ne, On ide tražiti tu izgubljenu, premda su mu sve važne, ipak je izgubljena najpotrebitija, jer je napuštena, jer je odbačena; on ide tražiti baš nju“. Svi smo upozoreni – rekao je Papa čitajući – milosrđe prema grješnicima jest Božji način djelovanja, a On je uvijek vjeran tom milosrđu. Nitko i ništa ga ne može odvratiti od njegove želje da spasi sve ljude – ustvrdio je Papa.

U spontanom govoru ponovo je dodao: Bog ne poznaje našu sadašnju kulturu odbacivanja, ona nije njegovo obilježje. Bog ne odbacuje nikoga; Bog ljubi sve ljude, traži sve. On ne poznaje ovu riječ ‘odbaciti ljude’, jer On je sama ljubav i milosrđe – kazao je papa Franjo.

Božje je stado uvijek u hodu, ono ne vlada Bogom, ne treba se zanositi time da će ga zatvoriti u svoje sheme i u svoje strategije. Pastir će biti tamo gdje je izgubljena ovca. Gospodina dakle valja tražiti tamo gdje On želi da nas sretne, a ne gdje bismo mi htjeli da ga nađemo. Stado se nikako ne može okupiti osim slijedeći trag koji je zacrtalo pastirovo milosrđe. Dok traži izgubljenu ovcu, on potiče devedeset i devet drugih da sudjeluju u okupljanju stada. Tada će ne samo ovca koju nosi na leđima, već i čitavo stado sve do kuće slijediti pastira, da se raduje s prijateljima i susjedima – ustvrdio je Papa.

Morali bismo često razmišljati o ovoj prispodobi, jer u kršćanskoj zajednici uvijek netko nedostaje, otišao je i ostavio prazno mjesto. Katkada taj manjak obeshrabruje i potiče da vjerujemo kako je gubitak neizbježan, neizlječiva bolest. Tada nam prijeti opasnost da se zatvorimo u ovčinjak, gdje se ne osjeća miris ovaca, već smrad po ustajalosti – kazao je Papa dodajući u spontanom govoru:

Mi kršćani ne smijemo biti zatvoreni jer ćemo smrdjeti po zatvorenim stvarima. Moramo izaći, to pak zatvaranje u sebe, u male zajednice, u župe, tamo… ‘Mi, pravedni’… To se događa kada nema misionarskog poleta koji nas vodi na susret s drugima. Prema Isusovu viđenju ne postoje zauvijek izgubljene ovce, ovo moramo dobro shvatiti: za Boga nitko nije zauvijek izgubljen. Nikada. Sve do posljednjeg trenutka, Bog nas traži. Sjetite se dobroga razbojnika; za Isusa nitko nije zauvijek izgubljen, postoje samo ovce koje treba naći – kazao je Papa.

Perspektiva je zacijelo dinamična, otvorena, izazivajuća i kreativna. Potiče nas na traženje da se pokrene bratski hod. Nikakva razdaljina ne može daleko držati pastira; nijedno se stado ne može odreći brata. Pronalazak osobe koja se izgubila raduje pastira, Boga i svekoliko stado. Svi smo mi ovce koje je Božje milosrđe našlo i okupilo, pozvani smo da s Njim okupimo cijelo stado – zaključio je papa Franjo.

RV | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 5. svibnja 2016.

Možda vam se svidi