Osim što je odredio da će blaženi Carlo Acutis biti kanoniziran 7. rujna zajedno s Pier Giorgiom Frassatijem, na današnjem je konzistoriju papa Lav XIV. odlučio da će u nedjelju 19. listopada biti proglašeno svetima još sedam blaženika. To su Bartolo Longo, utemeljitelj svetišta u Pompejima; Ignacije Choukrallah Maloyan, armenski katolički nadbiskup Mardina koji je preminuo tijekom genocida 1915.; Peter To Rot, papuanski laik i kateheta, ubijen 1945. zato što je nastavio obavljati svoj apostolat unatoč zabrani koju su nametnuli Japanci (To Rot će biti prvi svetac Papue Nove Gvineje).

Svetima će biti proglašeni i Vincenza Maria Poloni, utemeljiteljica Kongregacije sestara milosrđa iz Verone; Maria del Monte Carmelo Rendiles Martínez, utemeljiteljica Kongregacije Isusovih služavki; Maria Troncatti, redovnica Družbe Kćeri Marije Pomoćnice te laik José Gregorio Hernández Cisneros, venezuelski liječnik, član Franjevačkoga svjetovnog reda, poznat kao „liječnik siromašnih“ kojima je pružao skrb i plaćao njihove lijekove.

Među svim navedenim, možda je najzanimljivije ime Bartola Longa koji je prije svojeg obraćenja bio vođa sotonističke sekte, a vrlo je voljen  u Italiji, ali i u svijetu,

Od vjere do okultizma i natrag

Blaženi Bartolo Longo rođen je 1841. u bogatoj obitelji u gradu Latiano u južnoj Italiji. Njegovi roditelji predali su mu vjeru najbolje kako su mogli. Na fakultetu je došao u kontakt s ljudima koji su se bavili okultizmom i spiritizmom, što ga je potpuno uzelo. U jednom trenutku postao je “svećenik” sotonističke sekte i izgledalo je kako je povratak Bogu nemoguć. Međutim, zahvaljujući prijateljstvu s jednim dominikanskim redovnikom, glas savjesti nije potpuno nestao u njemu. Vratio se Bogu, postao veliki zagovornik molitve krunice i stoji iza izgradnje svetišta Gospe od Krunice u Pompejima.

Bartolo se nakon smrti majke počinje udaljavati od Boga. Do studija prava u Napulju, taj proces je već gotov i on se pridružuje neopaganističkoj sekti u kojoj postaje “svećenik”. Osim što sudjeluje u spiritističkim seansama i sotonističkim obredima, Longo čini sve da javno blati Crkvu i udaljava ljude od nje.

Cijelo to vrijeme istodobno prolazi kroz psihičke krize koje obilježavaju teški napadi neuroze i depresije, paranoje i fizičke bolesti. Naposlijetku je doživio živčani slom.

Kasnije je pričao kako je u sebi čuo glas svog preminulog oca koji mu je govorio “Vrati se Bogu”. Odlazi starom obiteljskom prijatelju koji ga nagovora da se odrekne sotone i vodi ga dominikanskom redovniku Albertu Radentu, koji ga ispovijeda i postaje njegov duhovnik.

Bartolo Longo i krunica

U idućem razdoblju Bartolo Longo se bori s posljedicama grijeha koje je napravio kao sotonist. Osjeća potrebu za duhovnim pročišćenjem i u jednoj molitvi sjetio se riječi o. Alberta koji je citirao Marijine riječi koje je rekla sv. Dominiku: “Ako netko traži spasenje, neka širi molitvu krunice i sigurno neće propasti”.

Longo shvaća da je to njegovo poslanje. Godine 1871. postaje dominikanski trećeredac i započinje promicati krunicu. Zajedno sa suprugom groficom Marianom di Fusco, koju je oženio u međuvremenu, obnavlja malu crkvicu u Pompejima i sponzorira proslavu Gospe od Krunice u njoj. U crkvu je stavio sliku koju je na poklon dobio od jedne časne sestre. Sve više vjernika dolazi u crkvu, a neki od njih počinju prijavljivati čudesna ozdravljenja. Nakon toga počinju radovi na većoj crkvi, koja je dovršena 1891. Godine 1906. blaženi Longo i njegova supruga poklanjaju svetište Svetoj Stolici. Sve do svoje smrti 1927. Talijan nastavlja promicati pobožnost krunice.

Bartolo je beatificiran 26. listopada 1980, a tom prigodom ga je sv. Ivan Pavao II. opisao kao “apostola krunice”. Godine 2008. Benedikt XVI. je posjetio svetište u Pompejima, gdje je stavio cijeli svijet pod zaštitu Marije. U homiliji na misi kojoj je nazočilo 50 000 ljudi tadašnji papa je blaženika usporedio sa sv. Pavlom koji je također jedan dio svog života bio neprijatelj Crkve.

“Kada Bog dođe u ljudsku pustinju, uvijek procvjetaju cvjetovi. Blaženi Bartolo Longo i njegova priča o obraćenju svjedočanstvom su duhovne snage koja mijenja čovjeka i čini ga sposobnim raditi velike stvari u skladu s Božjim planom”, rekao je tada Benedikt XVI.