Kad takvo nestašno prijateljstvo nastane među osobama različita spola, a one ne kane sklopiti brak, nazivamo ga ljubakanjem; no, s obzirom da je riječ o svojevrsnom nedonoščetu ili pukoj sjeni prijateljstva, ne možemo ga ni nazivati prijateljstvom ili ljubavi, zbog njegove silne ispraznosti i nesavršenosti. Ipak, zbog njih muško i žensko srce ponekad ostaju zapletena i zarobljena ispraznim i bezumnim čuvstvima koja počivaju na takvim površnim vezama i sitnim čarima o kojima sam malo prije govorio. Iako se ove bezumne ljubavi u pravilu utope u putenosti i besramnoj razbludnosti, to zasigurno nije prvotna nakana onih koji se u takve veze upuštaju; jer da je tako, ne bi to više bilo ljubakanje nego očita bestidnost. Ponekad zna proći i više godina prije negoli se među osobama zahvaćenima tim ludilom dogodi povreda čistoće tijela, a dotad se one naslađuju željama, čežnjama, uzdasima, udvaranjem i sličnim ispraznostima s raznim nakanama.

Jedni ne misle ni na što drugo nego samo na to da zasite svoje srce dajući i primajući ljubav, i čine to po svojoj zaljubljivoj ćudi; takvi se ne obaziru se ni na što i odabiru svoje ljubavi samo po svom ukusu i nagonu: kad se takvi susretnu s osobom ugodne vanjštine, ne pitaju se kakva joj je duša i kako se vlada, već odmah započinju ljubakati i zapliću se u te bijedne zamke iz kojih se onda teško izvlače. Druge pak zavede taština, jer misle kako stječu nemalu slavu ako nekome ljubavlju osvoje i zarobe srce; kako ih slava mami i opija, postavljaju zamke i razapinju mreže na visokim i uglednim mjestima. Neke pak ponesu zaljubljiva ćud i taština; takvi, iako im je srce sklono ljubavi, ipak uvijek biraju takvu koja će im donijeti i slavu.

Sva su ta prijateljstva loša, luda i isprazna. Loša su jer se na kraju uvijek pretvore u puteni grijeh i zato otimaju ljubav i srce Bogu, ženi i mužu, već prema tome kome ona pripada; luda su jer su bez osnove i razloga; isprazna zato što ne donose nikakvu korist, čast ili zadovoljstvo: naprotiv, trate vrijeme, dovode čast u pitanje, a pritom ne pružaju drugog zadovoljstva osim tjeskobne težnje i nade, a da čovjek ne zna što zapravo hoće i za čim ide. Takvi bijednici uvijek misle da u njihovim međusobnim ljubavnim izjavama ima nešto poželjno, no ni sami ne znaju što bi to moglo biti; zbog toga im je želja nezasitna i stalno im tišti srce nepouzdanjem, ljubomorom i nemirom.

Sveti Grgur Nazijanski sjajno progovara pišući protiv lakih žena; evo jednog malog odlomka koji, premda upućen ženama, vrijedi i za muškarce: “Tvoja je prirodna ljepota mužu sasvim dovoljna; a što će biti razapneš li je poput mreže što se razapinje za jato ptica? Dopast će ti se tko tvoju ljepotu zapazi i ona ga privuče, namignut će ti, i ti ćeš mu namignuti, uzvratit ćeš pogledom na pogled; zatim će doći osmijesi, pa poneka ljubavna riječ, koja će se isprva samo krišom oteti, no, malo po malo, prijeći će ti u naviku i uskoro ćete se očito milovati. Čuvaj se, o moj brbljavi jeziče, da ne izgovoriš ono što će zatim biti; ipak, reći ću još samo ovu istinu: sve, baš sve što mladići i djevojke govore i rade u tom ljubakanju, mami ih i draži; sve te površnosti koje dolaze redom, jedna za drugom, poput čestica su željeza što ih magnet redom, u sve većem broju, k sebi privlači.”

Pravo veli ovaj veliki biskup! Što si naumila? Davati ljubav, zar ne? No, nitko dragovoljno ne daje a da nužno i ne prima; a tko uzme uhvaćen je u ovoj igri. Biljka aproxis plane ako joj se vatra samo približi: isto tako i naše srce, čim mu se približi duša koja izgara od ljubavi za njega, plane ljubavlju prema njoj. Da, možda mogu i planuti, ali ne baš tako žestoko, reći će netko. O, kako se samo vara! Oganj ljubavi mnogo je jači i žešći nego što to izgleda; kad pomisliš da je skočila samo iskra, za tili ćeš čas zaprepašteno shvatiti da ti je vatra zahvatila čitavo srce, u pepeo pretvorila sve tvoje odluke a dobar ti je glas nestao u dimu. Mudrac kliče: Tko će žaliti krotitelja zmija ako ga zmija ugrize? a ja mu se pridružujem: O, bezumnici, mislite li začarati ljubav pa s njom činiti što vas je volja? Želite se s njom poigrati no ona će vas smrtno ugristi. A znate li što će svijet reći? Rugat će vam se i ismijavati vas govoreći kako ste htjeli začarati ljubav te lakoumno u njedra stavili guju koja vam je upropastila dušu i čast.

Bože moj, kakvog li sljepila ovako se poigravati s najvećim duševnim blagom! Da, Filotea, Bog čovjeka hoće samo radi duše, dušu radi volje a volju radi ljubavi. Nažalost, ljubavi nemamo ni približno onoliko koliko je trebamo; treba nam je još neizmjerno više da uzmognemo Boga ljubiti, a mi, bijedni kao što jesmo, tratimo je i rasipamo na isprazno i površno, kao da nam je pretječe. Veliki Bog koji je za sebe uzeo samo ljubav naše duše kao znamen njihova stvaranja, očuvanja i otkupljenja, tražit će od nas točan račun za sve što smo ludo protratili. Ako će tako strogo ispitivati za svaku ispraznu riječ, kako će onda tek gledati na isprazna, bezočna, luda i opasna prijateljstva? Orah veoma štetno djeluje na vinograde i polja u kojima je posađen; velik je pa iz zemlje izvlači sve sokove i drugo ih bilje nema dovoljno za hranu; lišće mu je tako gusto da daje široku i duboku hladovinu; i, konačno, privlači prolaznike, koji, da bi se dokopali njegovih plodova, gaze i uništavaju sve uokolo. Ljubakanje istu takvu štetu nanosi duši; potpuno je obuzima i iscrpljuje tako da ona više nije sposobna za dobra djela; njegovo je lišće tako gusto, a to su sastanci, zabave i udvaranje, da joj sve vrijeme protrati; konačno, ono privlači tolike napasti, rastresenost, sumnju i druge posljedice da na kraju i samo srce pogazi i iskvari. Ukratko, ljubakanje izgoni nebesku ljubav i strah Božji, slabi duh, upropaštava dobar glas; igračka je dvora, a za srce kuga i pokora.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Sv. Franjo Saleški: Filotea – Uvod u pobožni život.  Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.