akademija medicinskih znanosti ustavni sud

“Poštovana gospođo Podgornik, slobodna sam u ime gremija medicinske struke Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (AMZH) dostaviti vam stav o vrlo važnom i neriješenom aktualnom problemu pobačaja danas.”

Tako započinje dopis koji je predsjednica AMZH-a prof. dr. sc. Jasna Lipozenčić uputila Ustavnom sudu u siječnju ove godine, dostavljajući uz njega dokumente stvorene u toj, kada je medicinska znanost u pitanju, najvažnijoj instituciji. U tim dokumentima članovi AMZH-a traže radikalnu promjenu tzv. Zakona o pobačaju i njegovo usklađivanje s postojećim hrvatskim zakonima i pravilnicima o Zdravstvenoj zaštiti te suvremenim spoznajama perinatalne medicine i bioetike. Također, ponovo ističu kako za medicinsku znanost nema dvojbe o početku života začećem te pozivaju na zaštitu toga života.

Kao što znamo, Ustavni je sud svojom odlukom ova stajališta ignorirao, a njihovo mišljenje nije niti naveo u obrazloženju odluke.

Dosad je bilo poznato kako su ustavni suci tijekom donošenja odluke bili upoznati sa zaključcima četiriju medicinskih fakulteta (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek) i jednog KBC-a (Zagreb). Kao što smo već pisali o tome, struka je dala svoje jasno mišljenje – složivši se da je ubojstvo zdravog nerođenog djeteta, koje nosi zdrava trudnica, a isključivo na njezin zahtjev, medicinski neopravdano te da je “neosporiva znanstvena činjenica da je tijekom trudnoće riječ o ljudskom životu u fazama zametka (embrija) i ploda (fetusa)”.

Sada naš portal prvi put upoznaje hrvatsku javnost kako je svoje očitovanje dao i AMZH te kako je došao do istih zaključaka kao i medicinski fakulteti i zagrebački KBC. Ta činjenica nosi dodatnu težinu kada se ima u vidu kako je Akademija vodeća institucija u pitanju promicanja i unapređivanja medicinske znanosti. Članovi Akademije su liječnici i drugi djelatnici na području medicine i zdravstvene zaštite koji su značajno unaprijedili medicinsku znanost i struku, a biraju se na izbornoj skupštini Akademije, temeljem natječaja, na prijedlog medicinskih ustanova i institucija.

[scribd id=343432461 key=key-tMt2mtDrqcK4hu4tLZUO mode=scroll]

U dopisu o kojemu je riječ dr. Lipozenčić obavijestila je Ustavni sud kako dostavlja dva dokumenta: “Prihvaćeni zaključci AMZH-a o problemu artificijelnih pobačaja” koji je izradio prof. dr. sc. Duško Miličić na temelju ankete provedene među članovima AMZH-a te “Elaborat o pobačajima” čiji je autor prof. dr. sc. Dubravko Habek, predsjednik Kolegija kirurških znanosti AMZH-a i koji je napravljen, kako stoji u dopisu “uz uvažavanje ankete članova AMZH-a”.

Započnimo od elaborata dr. Habeka iz kojeg ćemo navesti samo najvažnije segmente.

Habek u svom elaboratu tako navodi da “postojeći Zakon iz 1978. godine treba promijeniti, uvažavajući aktualne postojeće hrvatske Zakone i Pravilnike o zdravstvenoj zaštiti, profesijama u zdravstvu, ljudskim pravima (uključujući i prava nerođena djeteta), te juristička, sociološka i vjerska promišljanja uz suvremene spoznaje perinatalne medicine i bioetike”.

Ginekolog navodi kako “hrvatski propisi i pravilnici jasno štite život od začeća” i podsjeća:

“Ne smije se zaboraviti da je pravo na život ispred svakoga drugog prava, ono je apsolutno. Život ima autonoman, autoreprodukcijski i autoregulacijski karakter. Krivično pravo zaštićuje život od začeća do rođenja i kasnije, zaštićuje se zametak i plod u svim stupnjevima razvoja… Planiranje roditeljstva jest rađanje željenog djeteta u okvirima socijalno zdravog roditeljstva, a ne nepoželjnog, neželjenog i neplaniranog. No, i potonji začeti u drugim okolnostima i nakanama, imaju sva prava kao biološke jedinke, i pravo na život.”

Habek u ime Akademije u jednom dijelu svoga elaborata navodi kako je trenutačno važeća odredba o 10 tjedana kao roku do kojeg je dopušten pobačaj (koju je Ustavni sud potvrdio, op. a.) s medicinskog stanovišta neodrživa i treba je mijenjati.

“Valja i jasno razgraničiti vremensku determinantu prekida vijabilne trudnoće do 10. tjedna trudnoće prema postojećim saznanjima neurorazvojne anatomije i fiziologije, embriologije i fetalne medicine, jer ona u razlici i znanjima iz 1978. godine je značajno izmijenjena… Dakle, do 10. tjedna razvila se cjelovita fetalna dinamika sukladna vremenskom razdoblju neuromotorne zrelosti, pa prema tome postojećih 10. tjedana (po nekim tumačenjima ‘sivih zona’ i 12. tjedana) trudnoće kao granicu za socijalnu indikaciju valja značajno evaluirati i mijenjati. Prema navedenome, što predstavlja deset tjedana trudnoće kao zakonski okvir za prekid trudnoće? Koja je razlika od petog tjedna kada postoji uspostavljena embrijska cirkulacija pa nadalje do osjećaja boli s dokazanih devet tjedana trudnoće?”, navodi se u elaboratu.

U elaboratu piše kako se prilikom promjene zakonskog okvira “ne smije zaboraviti pravno definirani tjelesni i duševni integritet fetusa, odnosno pravo nerođena djeteta na život, zdravlje i liječenje u čemu današnja perinatalna medicina daje neslućene razmjere od 1978. godine (fetalna kirurgija, fetalno liječenje)” te da “namjerni pobačaj jest kirurški ili medikamentozni prekid vijabilne trudnoće evakuacijom produkata začeća iz materišta, dakle, po svim aspektima, jatrogeni prekid života”.

Iz elaborata vidljivo je kako AMZH ne teži prema potpunom ograničavanju dostupnosti abortusa, ali zato predlaže radikalne promjene postojećeg zakona.

Jedna od njih odnosi se i na potrebu uvođenja obaveznog savjetovanja prije odluke o abortusu, što je upravo ono što je ministar zdravlja Milan Kujundžić nedavno odbacio, izjavivši kako to savjetovanje “ne treba biti obavezno” jer je “restriktivno”. Liječnici iz AMZH-a, međutim, imaju potpuno drugačije mišljenje:

“Prije odluke o prekidu normalne i zdrave trudnoće, bezrezervno valja trudnici dati potpunu ginekološku, socijalnu, psihološku i po potrebi, drugu potporu i savjet, kako je uobičajeno u naprednim zemljama zapadnoga svijeta već desetljećima. Ovdje se posebice odnosi na učinkovitu, strukturiranu, blagovremenu i obveznu psihoedukaciju osoba koje zatraže prekid trudnoće, ali i žena / bračnih parova s potrebom medicinski / eugeničkog induciranog prekida trudnoće nevijabilnoga fetusa ili intrauterino umrlih fetusa. Poznato je da ona izravno korelira s možebitnim dugotrajnim psihičkim, socijalnim i fizičkim posljedicama.”

Osim mijenjanja zakonskog okvira za prekid trudnoće i uvođenja obaveznog savjetovanja, elaborat predlaže još nekoliko promjena u zakonu, ali i poziva na potpuno poštivanje priziva savjesti onih liječnika koji pobačaj ne žele raditi. To obrazlaže ovako:

“Zakon ne može nikomu nalagati oduzimanje života drugim osobama, osim u slučaju zakonite obrane protiv nepravedna napadača (a embrij i fetus se ne mogu smatrati takvima), pa se time ne može tražiti od liječnika da svoje djelo okrene prekidu života. U Hrvatskoj je sloboda savjesti zajamčena čl. 40. Ustava RH i drugim zakonima i kodeksima koji govore o pravu na priziv savjesti: Zakon o liječništvu, Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, Zakon o dentalnoj djelatnosti, Kodeks medicinske etike i deontologije, Etički kodeks za primalje, Kodeks ljekarničke etike i deontologije…”

“U možebitnim slučajevima lažnog ‘priziva savjesti’ u primarnoj ustanovi gdje ginekolog radi, a obavlja prekide trudnoća u privatnim ili drugim ustanovama, svakako valja zakonski i kriminalistički sankcionirati ovakve pojave, kao i obavljanje prekida trudnoća u nestacionarnim zdravstvenim ustanovama, poliklinikama i ordinacijama…”, također stoji u elaboratu.

“Elaborat o pobačaju” AMZH-a završava sljedećom konstatacijom kojom se, na neizravan način, tražilo od Ustavnog suda da pomogne jasnom zakonskom reguliranju problema pobačaja koje u ovom trenutku ne postoji:

“Od nas koji sudjelujemo u koristi zaštite materinstva i obnove nacionalne demografije očekuje se da smanjimo broj nerazumnih prekida trudnoća, nerazumnoga broja carskih rezova i mada još uvijek maloga broja ‘nesigurnih’ tajnovitih porođaja u kućama, bez jasne regulative i da kao visokoetična struka ne postanemo servisi ‘želja’ već da čuvamo zdravlje i živote trudnica, novorođenčadi i nerođenih. I to je jedan od temelja priziva savjesti koja se temelji na samosvijesti, samosvojnosti, medicinske naobrazbe i činjenja dobroga.”

Slične teze poput one iz elaborata mogu se pročitati i u drugome dokumentu dostavljenim Ustavnom sudu – “Prihvaćenim zaključcima o AMZH o problemu artificijelnih pobačaja”, koje je napisao dr. Duško Miličić.

Miličić navodi kako je “nasilni prekid uredne trudnoće namjerno uništenje čovječjeg ploda u razvitku”. Prema postojećem zakonu taj je postupak dozvoljen do 10. tjedna trudnoće.

“Tumačenje da žena ima pravo raspolagati svojim tijelom nije sporno, ali to istovremeno ne znači da joj to daje pravo suditi životu drugog bića u sebi. Nadalje, to biće nije isključivo njezino, već je 50 posto i očevo”, piše u tom dokumentu.

„Zaključci“ naglašavaju kako je „postojeći zakon o artificijelnim pobačajima tretiran samo kao pojam, da je sve i svakom dopušteno“.

Zato ga „obvezno treba mijenjati i poštivati“, piše Miličić, predlažući konkretne promjene koje, kao i u slučaju prvoga dokumenta, ne predlažu potpuno ukidanje pobačaja, ali preciziraju mjere koje bi trebale ograničiti njihov broj.

Pri tome, Miličić također podsjeća kako je priziv savjesti za liječnike koji ne žele raditi pobačaj neotuđivo pravo i da nitko ne može liječnike prisiljavati na to.

Oba dokumenta, napominjemo, objavljena su u časopisu „Gynaecologia et Perinatologia“, stručnom glasilu Hrvatskog društva za ginekologiju i opstetriciju i Hrvatskog društva za perinatalnu medicinu.

Dakle, kao što vidimo, i u ovom je slučaju liječnička struka jasno pridodala svoje stajalište glasovima koji su izrazili potrebu za mijenjanjem postojećeg zakona iz komunističkih vremena. I to iz čitavog niza razloga – medicinskih, profesionalnih, ali i etičkih…

Iako je predsjednica AMZH-a dr. Lipozenčić u svom dopisu Ustavnom sudu napisala kako se nada „da će sud u donošenju konačne odluke uvažiti odluke 400 članova AMZH-a“, jasno je da se to nije dogodilo.

Hoće li, pak te odluke i mišljenje struke uvažiti političke strukture na koje je sada došao red da promisle i donesu novi „zakon o pobačaju“ – tek treba vidjeti.

Goran Andrijanić | Bitno.net