Udruga Betlehem ima novu kuću za smještaj samohranih majki i njihove djece

Na spomendan sv. Ivana Pavla II., u subotu 21. listopada, nakon trodnevne duhovne pripreme u župi sv. Petra apostola u Kaštel Novomu svečano je i uz sudjelovanje stotina vjernika otvorena kuća smještaja samohranih majka i djece udruge „Betlehem – Split“.

Ovo je već peta kuća udruge koja molitvom i djelima milosrđa već petnaest godina nastoji svjedočiti svetost svakoga ljudskoga života, od začeća do prirodne smrti, dostojanstvo i nepovredivost nerođenoga djeteta te brigu za trudnice, osobito one odbačene i povrijeđene.

Kuća je zapravo bivši samostan časnih sestara ančela, odnosno službenica milosrđa, u sklopu kojega su nekoć djelovali i škola i vrtić, a koji su sestre iznajmile udruzi slične karizme i apostolata. Kuća se nalazi nedaleko župne crkve, u kojoj se čuva čudesna ikona Majke Božje „Stomorije“ stare preko osam stoljeća. Od sada se ovaj objekt naziva „Kuća života svetoga Josipa“ a može komotno primiti pet majka s djecom, dakle one koji su se našli u teškim životnim okolnostima te nemaju kamo niti komu. Dan nakon otvorenja “Kuću života” kontaktirale su već dvije mlade majke-trudnice, što govori o potrebi ovakvih kuća i korisnosti projekata koje udruga predlaže.

Kuću vodi i u njoj živi predsjednica udruge koja je i sama samohrana majka troje djece. U kapelici kuće svakodnevno će se održavati molitveni program, otvoren i za sve župljane i goste.

Posebno se pozivaju trudnice koje nose „neželjeno dijete“ da se jave i da ne podliježu prisili pobačaja, jer postoje mnogi dobri ljudi koji će pomoći da se dijete rodi te da bude sretno, kao i njegova majka!

Udruga je od početka svojega postojanja od 1999. pomogla da se tisuće djece u Hrvatskoj i šire rode, a ne unište, kako im je bilo planirano. Udrugu vode žene, za žene. Mnoge od tih žena mogle bi i htjele posvjedočiti što je uistinu abortus, kao i kakva je neopisiva radost rođenje bebe.

“Kuća života” je prostrana, posjeduje kapelicu, vrt, dječje igralište, terase, dvoranu za susrete, te lijepo obnovljene prostorije za život. Trodnevnicu prije otvorenja vodio je p. Marko Glogović, pavlin i utemeljitelj udruge, a kuću je blagoslovio i otvorio zajedno s don Darijom Čorićem, župnikom u Kaštel Novomu te sa sestrom Mariangelom Galić, provincijalnom predstojnicom sestara ančela.

U trodnevnici priprave sudjelovalo je oko šest stotina ljudi, a prikupljala su se i higijenska i prehrambena sredstva, kao dar župljana onima koji će boraviti u kući. Dojmljivo je bilo vidjeti kako se rijeka ljudi slijeva ulicama Kaštel Novoga u procesiji „za život“ od crkve prema „Kući života“. Osobito je bila znakovita prisutnost velikoga broja mladih, koji su i pjesmom i radosnim sviranjem i slavljenjem uveličali ovu plemenitu gestu pružanja konkretne pomoći onima koji su najranjiviji a često i najviše povrijeđeni u društvu.

“Mene je privukla činjenica da mi vjernici nikoga ne osuđujemo i konkretno radimo za bližnje, nasuprot tomu vidim da se nasilno promiče nasilje nad nedužnima, koje ne mogu i ne želim prihvatiti kao normu”, rekao je Ante, jedan od mnogobrojnih mladih koji je nazočio trodnevnici.

Tijekom duhovne obnove mogle su se čuti riječi poticaja, ohrabrenja, ljubavi i milosrđa, za majke i djecu, za sve ranjene pobačajem, za one koji su izgubili nerođenu djecu u spontanome pobačaju, za one koji silno mole i vape, željni potomstva.

“I to je jedna od hipokrizija društva u kojemu živimo: svi se moramo zapitati zašto izumiremo, te zašto je tako veliki broj onih koji djecu žarko žele uz one koji plaćaju da se djeca ne rode? Zašto je dijete sa sindromom Down tako zaštićeno i dragocjeno u društvu, a kad je još u utrobi ne smije iz utrobe doći k nama? Ja to ne razumijem”, pita župljanka Mirela.

Posebno se molilo za one koji u malenima ne vide dijete, koji posebno u posljednje vrijeme čine sve da bi se iskrivila nepromjenljiva, vječna istina o Bogu i čovjeku, koja ne bi smjela podlijegati modama i “demokracijama” – samo za izabrane.

Župnik don Darijo s velikom je podrškom i simpatijama blagoslovio cijeli projekt, a posebno se obradovao relikviji svetoga Ivana Pavla, naime njegovoj krvi koju je na čašćenje donio pater Marko.

„Ovaj je Papa Veliki bio papa života, branitelj onih koji nemaju glasa, ustrajan i hrabar u zastupanju obespravljenih… Nije samo propovijedao već je uistinu i živio milosrđe, bez obzira, bez razlike, bez predrasuda, ali i bez lažne i iskrivljene tolerancije prema tami i kompromisa s lažju, uvijek s velikim, otvorenim srcem za one koji traže Boga i Istinu. Kada „Bog ne postoji“ onda više ništa nije sveto, jer „ja sam bog“. Isus Krist se utjelovio u Majci Mariji baš zato da nam pokaže jasno i zauvijek kako je dijete svetinja, kako je čovjek ljubljeno Božje biće! Dok možemo, činimo dobro! Uključimo se u ozbiljnu molitvu i post, dajmo zadovoljštinu za tolike grijehe protiv života, grijehe koji se uvijek vraćaju da nanesu još rana i praznina; činimo djela ljubavi, bez obzira na zastrašivanja i ismijavanja… Sve što činiš, radiš za Božje kraljevstvo, za Nebo… Bog ljubi grešnika, želi da se obrati i da živi… Samo u Duhu Svetomu možemo pobijediti duh ovoga svijeta, koji nas prisiljava da vjerujemo lažima. Spasi nerođeno djetešce svojom ustrajnom molitvom i svojim javnim zalaganjem da se ne odbacuje maleni Isus u majkama-trudnicama-Marijama današnjice…“, pozivao je tako utemeljitelj „Betlehema“ u vrijeme svetih misa u župnoj crkvi.

Naglasio je da se udruga temelji na molitvi i sućutnoj ljubavi te da nas uopće ne treba brinuti ni politika niti mediji, ocrnjivanje ili klevete, podmetanja ili progoni: ako smo Gospodinovi, on će svakako naći put da se proslavi i da pobijedi.

“Ako šutimo, postajemo sudionici. Dijete je u majci živo, raste, ono je maleni homo sapiens, nije dio tijela majke kao ruka ili noga. Veličina se odraslih ogleda u postupanju prema manjima. Nešto legalizirano ne znači i nešto dobro. Dijete je nastavak Božjega stvaranja, svaki nerođeni čovjek neprijatelja ljudi podsjeća na nerođenoga Isusa. Rat protiv nerođene djece zapravo je rat protiv Stvoritelja. Živimo u duhovnome svijetu i vodimo duhovne borbe. Svaki rat će na zemlji prestati, kada prestane rat protiv nerođene dječice: govorila je sv. Majka Terezija.”

Kuće udruge funkcioniraju zahvaljujući tisućama dobročinitelja koji od svojih malih prihoda odvajaju za malene. Žalosno je što mnoge slične udruge preuzimaju dužnosti države: naime država bi trebala skrbiti da nijedna trudna majka ne dođe u napast abortusa, da joj se pomogne i psihološki i socijalno… Ali očito se za najvažnije nema sredstava, a niti volje. Volonteri udruge nude svoju pomoć i ljubav onima koji se u slobodi svoje savjesti odluče za život, a odbace prijedlog pobačaja, kao „brzoga rješenja“. Bez prisile, bez zastrašivanja, pozivajući se na međunarodne pravne i ostale dokumente, na slobodu govora i djelovanja, na demokraciju i toleranciju, na poštivanje različitosti. Nerođeno dijete je zaista različito od nas već rođenih, ono je u prvome redu dostojno i potrebno našega uvažavanja i skrbi. Dakle, riječ je o ponudi alternative, ponudi koja dolazi iz dubine srca prožetih Kristovim milosrđem. Zahvalimo dobrome Bogu zajedno za sva divna djela Njegova i molimo da svi koji rade za apsolutno poštivanje Božje kreacije – čovjeka, budu zaštićeni i blagoslovljeni zagovorom Ivana Pavla Velikoga.

K. Jurković | Bitno.net

Fotografije: Udruga Betlehem