Tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je u Zagreb u srijedu 13. travnja u popodnevnim satima. Kako se vozilo s tijelom hrvatskog sveca Kaptolom spuštalo do zagrebačke katedrale, u znak pozdrava malo prije 17 sati zazvonila su zvona prvostolnice, crkve sv. Franje i sv. Marije na Dolcu. Nakon što je sarkofag s tijelom sv. Leopolda kojeg su na sam trg ispred katedrale donijeli zagrebački bogoslovi, te ga položili na postolje, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić je okadio sarkofag, a potom predvodio uvodnu molitvu:

“U ovom jednostavnom činu povezani su prošlost i sadašnjost, sveopća Crkva i Crkva Zagrebačke nadbiskupije, razni krajevi naše domovine Hrvatske u nastojanju da sve promatramo u svjetlu Božjega milosrđa puno osjećaja i ganuća”, poručio je kardinal.

Bozanić je istaknuo kako ovim dočekom i izlaganjem tijela svetoga Leopolda Bogdana Mandića na čašćenje “ponajprije dajemo slavu Bogu, izvoru svake svetosti. Isto tako otvaramo svoja srca nadahnućima Božjega Duha koji, po naizgled neznatnim, malenim i skromnim ljudima čini čudesna djela svoje ljubavi”.

Kardinal je podsjetio koliko je naš narod privržen ovomu svecu, te s koliko se pouzdanja u Božju milost njemu utječe.

Ovo je ujedno izniman događaj Crkve koja moli na svoje velike nakane. Sada tijelo sv. Leopolda Mandića dolazi u blizinu zemnih ostataka blaženoga Alojzija Stepinca koji je prvi u našoj Domovini počeo širiti njegovo čašćenje.

BQ5D9314

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Nakon uvodne molitve, bogoslovi su sarkofag unijeli u zagrebačku katedralu te je uslijedila molitva Večernje.

Mala soba sv. Leopolda

Na molitvi Večernje kardinal Bozanić posvijestio je kako je sveti Leopold gotovo trideset godina satima bio u ispovjedaonici, maloj sobi, dočekivao i slušao ljude te služio opraštanju kojim je Bog vraćao ljude u život, obnavljao snagu i liječio rane: “Koliko je samo veličanstvenih ljudskih djela nestalo s pozornice svijeta i ušlo u zaborav. Koliko je samo sjaja i ljudskih veličina potamnilo. Ali ta mala soba svetog Leopolda ostala je privlačnom i njoj se ljudi dive više negoli svemu bogatstvu. Sveti Leopold se nije osvrtao ni na primjedbe, nekada šaljive, a nekada zlobne, koje su mu dolazile i od njegovih najbližih. Nije se osvrtao na prigovaranja da je previše blag, da ima „široke rukave”, da ne razlučuje pozorno u postupanju prema grešnicima. Ljudi su u njemu prepoznavali Božju dobrotu i blagost, a sam je pak govorio: „Kažu mi da sam predobar, ali, ako netko dođe i klekne pred mene, nije li to dovoljan dokaz da želi primiti oproštenje od Boga?”

Sv. Leopold Mandić – oruđe Božjeg milosrđa

Na kraju je uslijedilo svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup sisački, Vlado Košić. Biskup košić u homiliji je istaknuo tri odlike sv. Leopolda Mandića: domoljublje, molitva za jedinstvo kršćana i ispovijedanje.

BQ5D9272

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

“‘Umrijeti bih želio u svojoj domovini… odnijeti svoje siromašne kosti među svoj narod.’ Umrijeti mu se nije posrećilo u domovini, ali njegove “siromašne kosti” danas i ovih dana su među njegovim narodom”, dotaknuo se biskup Košić nostalgije sv. Leopolda prema rodnom kraju, dodavši za kraj kako se “sav Leopoldov rad može sažeti u ovome: bio je ispovjednik, djelitelj Božjeg oproštenja, oruđe Božjeg milosrđa”, ustvrdio je sisački biskup.

Svečanom dočeku nazočili su zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorki, grkokatolički križevački biskup Nikola Kekić, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, zagrebačko-ljubljanski metropolit Porfirije Perić, provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević te rektor svetišta sv. Leopolda u Padovi o. Flaviano Gusella.

Nakon završenih crkvenih obreda ispred zagrebačke se katedrale formirala kolona koja se prostirala sve do Trga bana Josipa Jelačića i koju su činili vjernici koji su željeli dotaknuti tijelo sv. Leopolda i pomoliti se pred njim. Gomila vjernika bila je okupljena u katedrali sve do ponoći, a danas ujutro se nastavilo hodočašćenje u zagrebačku katedralu.

IKA | Bitno.net