DOPRINOS KATOLIČKE CRKVE

Znakovni jezik za gluhe razvili su jedan redovnik i dva katolička svećenika, evo kako

Prva osoba koja je počela djelovati da se situacija za gluhe osobe poboljša bio je španjolski benediktinac iz 16. stoljeća, Pedro Ponce de León.

Foto: Shutterstock

„Kako su redovnici pomogli izmisliti znakovni jezik“, naslov je članka koji je prošlog tjedna objavljen na National Geographicu u kojemu se objašnjava kako je zaslugama jednog benediktinskog redovnika i dvojice katoličkih svećenika gluhim osobama olakšana komunikacija.

No, olakšanje komunikacije nije bila jedina dobrobit proizašla iz znakovnog jezik. Gluhim su osobama pod Rimskim zakonom, objašnjava se u članku, bila uskraćena određena prava, poput prava da potpišu oporuku jer se pretpostavljalo “da ne razumiju ništa; budući da ne mogu naučiti čitati ili pisati“.

Prva osoba koja je počela djelovati da se situacija za gluhe osobe poboljša bio je španjolski benediktinac iz 16. stoljeća, Pedro Ponce de León. De Leon je došao na ideju da ih nauči znakovnom jeziku koje su benediktinci koristili kako bi komunicirali tijekom dnevnih razdoblja šutnje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nadahnut de Leonovim radom, španjolski svećenik Juan Pablo Bonet je nastavio razvijati komunikacijske metode. Bonet je krenuo s idejom da gluhe osobe nauči izgovarati riječi i postepeno konstruirati smislene fraze. Prvi korak u tom procesu bio je razvoj ‘demonstrativne abecede’, sustava u kojem se desnom rukom rade oblici koji predstavljaju slova. Gluha osoba bi uz to naučila povezivati svako slovo abecede s fonetskim zvukom. Bonetov je pristup kombinirao zvukove za komunikaciju sa znakovnim jezikom, no imao je poteškoća prilikom podučavanja riječi za apstraktne pojmove, ili riječi poput “za”, ni”, “još” i slično.

Godine 1755. francuski katolički svećenik Charles-Michel de l’Épée utemeljio je sveobuhvatniju metodu poučavanja gluhih osoba te u Parizu utemeljio prvi Nacionalni institut za gluhonijemu djecu. Djeca su u institut dolazila iz različitih dijelova Francuske te sa sobom donosila znakove kojima su komunicirali kod kuće.

Épée je pomoću tih znakova sastavio vlastiti rječnik znakovnog jezika. Uvjeren da znakovni jezik mora biti cjeloviti jezik, njegov je sustav sadržavao prijedloge, veznike i druge gramatičke elemente. Osim poboljšanja znakovnog jezika, Épée je utemeljio i 21 školu za gluhe zbog čega ga se smatra ‘ocem gluhih’.

Ivo Džeba | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 6. lipnja 2019.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi