Euharistijsko slavlje, koje je započelo svečanom procesijom iz zgrade Biskupskog ordinarijata, predvodio je u katedrali sv. Bonaventure u Banjoj Luci nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u zajedništvo s petoricom biskupa koji su prije ove proslave sudjelovali na 87. redovitom zasjedanju Biskupske konferencije BiH. Koncelebrirala su 33 svećenika, dijecezanska i redovnička, koji su najvećim dijelom aktivni u pastoralu Banjolučke biskupije, javlja Katolička tiskovna agencija.

Na Svetoj Misi sudjelovale su također sestre Klanjateljice Krvi Kristove, Milosrdnice sv. Vinka Paulskog i Misionarke ljubavi poznate kao sestre Majke Terezije.

Liturgijsko pjevanje animirao je prošireni katedralni zbor pod ravnanjem koordinatorice crkvenog pjevanja u Banjolučkoj biskupiji s. Julijane Djaković i uz orguljsku pratnju s. Benite Antolović.

Pozdrav prije početka Svete mise uputio je biskup Franjo Komarica koji je citirao riječi svečanog himna u čast sv. Bonaventure: „Evo nam dođe blagdan svetog Bone, kad dika naša, sjajna naša kruna, pastir i vođa uđe u nebesa, pjevajmo pjesmu.“ Zahvaljujem dobrom Bogu, što nam je omogućio da se ove godine, bez bojazni od pandemije koronevirusa – možemo na ovaj svečani dan naše biskupije naći svi mi, pristigli iz svih krajeva biskupije, ali i izvan nje, na ovom svetom slavlju. Zahvaljujem i svima Vama, braći svećenicima, što ste potaknuli predstavnike svojih župnih zajednica, da s Vama zajedno, dođete na zajedničku našu molitvu zahvaljivanja, slavljenja, hvaljenja i prošnje Trojedinom Bogu, koji se proslavio u svome vjernom sluzi, sv. Bonaventuri, uzoru i zagovorniku ne samo svoje redovničke braće-franjevaca, nego i brojnih drugih Kristovih vjernika, uključujući i članove naše biskupijske zajednice”, kazao je biskup Franjo.

Nakon što su pročitana misna čitanja te trajni đakon navijestio evanđeoski odlomak, prigodnu propovijed pod naslovom „Djela Kristova napreduju u skladu vjere i kulture“, uputio je nadbiskup vrhbosanski Tomo Vukšić. Najprije je podsjetio da su „za vrijeme Euharistijskih slavlja na blagdan sv. Bonaventure, otkako postoji Banjolučka biskupija pa do danas, izgovorene brojne poučne propovijedi i profinjena razmatranja” i “izmijenilo se vrlo mnogo vrsnih propovjednika: kardinala, nuncija, biskupa, svećenika”.

“Više nego stoljetnom nizu tih propovjednika i njihovih razmatranja o sv. Bonaventuri, njegovu doprinosu duhovnom životu i značenju koje ima u Crkvi te o potrebi našega nasljedovanja njegova primjera, danas predlažem misli jednoga pape. Radi se o Benediktu XVI., koji je bio jedan od ponajboljih poznavatelja Bonaventurine misli, svetosti i osobe. Josef Ratzinger je, naime, svoja znanstvena istraživanja započeo 1953. godine kad je najprije napisao doktorsku radnju s naslovom ‘Narod i Božja kuća u Augustinovu nauku o Crkvi’ a potom, četiri godine kasnije, dokazao se također prikladnim za katedru sveučilišnoga profesora drugom radnjom s naslovom ‘Teologija povijest sv. Bonaventure’. I otada pa do kraja svoga života, kao svećenik i profesor, biskup i papa, kao Josef i kao Benedikt, vrlo često se vraćao nauku i primjerima ove dvojice velikih crkvenih učitelja i svetaca”, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

“Bonaventura se rodio i živio u 13. stoljeću „u kojemu je kršćanska vjera, ušavši duboko u europsku kulturu i društvo, nadahnula neprolazna djela na području književnosti, vidljivih umijeća, filozofije i teologije. Među velikim kršćanskim likovima, koji su doprinijeli nastanku ovoga sklada između vjere i kulture, ističe se upravo Bonaventura, čovjek akcije i kontemplacije, duboke pobožnosti i razbora u upravljanju“. Bonaventura nije samo dao doprinos kulturi kao jedan od vrlo zapaženih kulturnih i znanstvenih djelatnika svoga vremena, nego je svojim djelovanjem evangelizirao kulturu, a pri tomu se nadahnjivao jednostavnim primjerom svetoga Franje… Papa Benedikt se potom pita: „Kakva je slika sv. Franje koja izlazi iz srca i pera njegova pobožnoga sina i nasljednika, sv. Bonaventure?“ I, s pozivom da njegov primjer slijede pojedini vjernici i Crkva, odgovara: „Bitna točka je ova: Franjo je alter Christus (drugi Krist), čovjek koji je strastveno tražio Krista. U ljubavi koja potiče na nasljedovanje, on se posvema suobličio Njemu. Bonaventura je pokazivao ovaj živi ideal svim Franjinim sljedbenicima. Ovaj ideal, koji vrijedi za sve kršćane, jučer, danas, uvijek, (…) je naznačen kao program također za Crkvu trećega tisućljeća. (…) Taj program (…) se usredotočuje ‘na samoga Krista kojega treba upoznati, ljubiti, nasljedovati, da se u njemu živi trinitaran život i da se s njim preobražava povijest sve do ostvarenja nebeskoga Jeruzalema’“, rekao je nadbiskup Vukšić.

„Kao važne duhovne i pastoralne smjernice, korisne za pojedince i crkvene zajednice, koje proizlaze bogate svetačke, mistične i teološke baštine sv. Bonaventure, papa Benedikt za njega kaže da je cijeloga života ‘na prvomu mjestu bio neumoran tražitelj Boga’ te je po tomu uzor svima. Osim što je tražio Boga, Bonaventura je pjevao stvorenomu i, nasljedujući sv. Franju, naučio je hvaliti Boga u svim i po svim stvorenjima, jer je u njima odsjaj svemoći, mudrosti i dobrote Stvoritelja. Ona su odraz Božje dobrote i ljepote iz koje proizlazi sve istinito, dobro i lijepo. I važno je ponavljati tu istinu te tako pomoći današnjim ljudima, da otkriju ljepotu i vrijednost stvorenoga svijeta u svjetlu Božje dobrote i ljepote. I treće: ‘Sv. Bonaventura je glasnik nade. Lijepu sliku nade nalazimo u jednoj od njegovih adventskih propovijedi, u kojoj kretanje u nadi uspoređuje s letom ptice, koja širi krila što je moguće više i, da bi ih pokretala, koristi sve svoje snage. U nekom smislu, sebe cijelu pretvara u pokret da bi išla naviše i letjela. Nadati se jest letjeti’. I na kraju, zajedno s papom Benediktom, molimo za Banjolučku biskupiju, njezine biskupe, sve svećenike, redovnike, redovnice i za nas ostale Kristove vjernike: ‘Neka nam [svima] sv. Bonaventura pomogne ‘širiti krila’ u nadi koja nas potiče da budemo, kao on, neprestani tražitelji Boga, pjesnici ljepote stvorenoga i svjedoci one Ljubavi i one Ljepote koja sve pokreće.’, poručio je nadbiskup Vukšić na kraju svoje propovijedi

Nakon što je pred kraj Mise otpjevan human „Tebe Boga hvalimo“, nadbiskup Vukšić je ime svih biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i vjernika odnosno u ime svih biskupija u Bosni i Hercegovini najsrdačnije zahvalio „za višegodišnje djelovanje na slavu Božju i za dobro Crkve Božje u biskupijama u BiH“ savjetniku Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Amauryu Medini Blancu koji će uskoro poći na novu službu u Apostolskoj nuncijaturi u glavnom gradu Austrije Beču. Kazao je da mu daruje jednu sliku koja prikazuje put u daljinu. „Mons. Blanca i do sada su vodili putovi na razne strane u Crkvi i svijetu pa neka nastavi i dalje kamo god ga Crkva bude slala širiti kraljevstvo Božje i dobro na ovome svijetu“, rekao je nadbiskup Vukšić te darovao sliku s potpisima članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine na kojoj također piše: „Sa zahvalnošću mons. Amauryu Medini Blancu za njegovo služenje Crkvi Kristovoj u našim biskupijama. Na dan njegovog oproštaja, na blagdan Svetog Bonaventure, u Banjoj Luci, dana 15.07.2023.“.

Mons. Blanco je zahvalio za dar i za upućene riječi. Nakon tri godine boravka i djelovanja u Bosni i Hercegovini uputio je riječi zahvalnosti ponajprije biskupima u BiH. Podsjetio je da je došao u vrijeme kada je službu dijecezanskog biskupa u Mostaru preuzeo mons. Petar Palić, a kasnije mons. Ivan Štironja postao biskupom u Kotoru i potom u Poreču, a službu vrhbosanskog nadbiskupa preuzeo nadbiskup Tomo Vukšić. Zahvalio je svima okupljenima u katedrali, a preko njih i svim vjernicima u biskupijama u BiH. Posebne riječi zahvale uputio je franjevcima preko pomoćnog biskupa Marka Semrena ističući da je očuvanje vjere na prostorima BiH jako povezana s djelovanjem franjevaca. Zahvalio je i dijecezanskim svećenicima, redovnicama i cijelom narodu Božji jer je vidio što i koliko čine. Kazao je da sa sobom nosi nadu koju su svi oni širili i u teškim vremenima devedesetih godina prošloga stoljeća, ali i nakon rata sve do danas.

Nakon Svete mise uslijedio je ugodno druženje ispred banjolučke katedrale.