Prije dvije godine Katolička Crkva je potpisala sporazum s Kinom čiji je glavni cilj bio reguliranje imenovanja biskupa u toj zemlji. Budući da bi sporazum trebao biti produljen ovaj mjesec, jedan od vodećih crkvenih stručnjaka za odnose s Kinom komentirao je što se u protekla 24 mjeseca promijenilo po pitanju položaja Crkve u toj zemlji. Njegove riječi ne daju previše razloga za optimizam.

“Razumijem pozitivnost, iskušenje da se ima ovaj odnos s Kinom, ali moram reći da je bilo jako malo plodova”, rekao je glavni urednik portala Asia News i bivši misionar u Kini, vlč. Bernardo Cervellera, u online razgovoru za katoličku organizaciju Acton Institute, koji se dogodio 4. rujna, prenosi Crux.

Cervellera je primijetio kako su mnogi vatikanski službenici govorili vrlo pozitivno o sporazumu, no da, s druge strane, službena Kina “nikada nije rekla ništa”.

Šutnja kineskih vlasti o sporazumu navodi urednika Asia Newsa na dva moguća zaključka: ili Komunistička partija Kine vidi sporazum kao nešto pozitivno ili toliko podižu svoje zahtjeve da “traže od Vatikana sve moguće”.

To bi značilo da Vatikan mora odobriti sve što Kina čini, te da sa svoje strane treba prekinuti dijalog s Tajvanom, što Cervellera smatra jednim od ključnih uvjeta.

“To je sigurno jedan od temeljnih motiva zbog kojeg je kineski ministar vanjskih poslova toliko zainteresiran za odnose s Vatikanom. Na taj bi način uzeli Tajvanu jedinu točku, jedino veleposlanstvo koje imaju u Europi.”

Tajvan, naime, ima diplomatske odnose sa samo 15 zemalja u svijetu, a jedina diplomatska veza u Europi mu je upravo Sveta Stolica.

S druge strane, prema Cervellerovim riječima, Vatikan nije uspio ostvariti temeljnu nakanu sporazuma: dogovor o imenovanju novih biskupa. Iako se u protekla 24 mjeseca dogodilo pet biskupskih ređenja s odobrenjem kineskih vlasti, sva su ona, tvrdi, dogovorena prije potpisivanja sporazuma.

“Dakle, ne možete reći da se sve to dogodilo zahvaljujući sporazumu”, kaže glavni urednik Asia Newsa.

Dodao je i da razumije zašto Vatikan želi imati odnose s Kinom, kada se uzme u obzir da od 1949. i dolaska Komunističke partije na vlast Kina „nikada nije željela dijalog“ unatoč pokušajima prethodnih papa, no istaknuo je da se nakon posljednje dvije godine malo toga zapravo promijenilo.

Cervellera se osvrnuo i na negativne posljedice koje bi pandemija koronavirusa mogla ostaviti po pitanju vjerskih sloboda i ostalih ljudskih prava u azijskim zemljama.

Iako su ekonomije brojnih zemalja, uključujući Kinu, “bačene na koljena”, vođe zemalja su iznimno “ponosne” na sebe, što prema riječima talijanskog svećenika znači da im “više nije bitno održavati dojam osobe koja je otvorena”.

“Svi se oni pretvaraju u diktatore, što će potrajati desetljećima”, boji se Cervellera, navodeći posebno Kinu, Pakistan, Tajland i Mjanmar kao zemlje u kojima vođe “guše ljudska prava sa zaprepašćujućom lakoćom”.

Unatoč pritiscima vlasti, Crkva u Aziji bilježi rast. Trenutno tamo živi između 120 i 130 milijuna katolika, što je impresivna brojka s obzirom na činjenicu da su kršćani uglavnom članovi progonjene manjine.

“Barem 60 posto azijskih zemalja ima probleme s vjerskim slobodama. Dakle, ova Crkva koja je progonjena, čija je sloboda ograničena, još uvijek raste 5 posto svake godine”, kaže Cervellera dodajući da upravo migranti iz azijskih zemalja uspijevaju održati broj katolika u Europi.