Komisija za nauk vjere Španjolske biskupske konferencije, u studenom je objavila dokument naslova Doktrinarna nota o praksi ‘međugeneracijskog iscjeljenja’ kojim se osuđuje praksa misa za ‘ozdravljenje obiteljskog stabla’. Dokument je odobrilo Stalno vijeće Španjolske biskupske konferencije na sastanku u rujnu.

“Ova nota proizlazi iz zabrinutosti biskupa zbog prakse onoga što je poznato kao ‘međugeneracijsko iscjeljenje’ ili ‘iscjeljenje obiteljskog stabla’ koje promoviraju neki katolički svećenici. Dakle, tekst nudi ocjenu teoloških načela na kojima se ono temelji u svjetlu Učiteljstva Crkve, dovodeći do zaključka da su ona tuđa tradiciji i nauku Crkve, savjetujući protiv njihove prakse zbog velike moralne i duhovne štete koju može nanijeti svetom Božjem narodu”, naveli su biskupi u uvodnoj napomeni dokumenta.

Opisujući razloge iza ove prakse, biskupi su naveli da se ona temelji na uvjerenju kako su grijesi predaka u našem obiteljskom stablu, koji nisu oprošteni za života onih koji su ih počinili, uzrok tjelesnih i duševnih bolesti njihovih potomaka.

“Način liječenja takvih bolesti sastoji se u prepoznavanju grijeha u vlastitom obiteljskom stablu. Zatim se kroz zagovornu molitvu, egzorcizme i, posebno, slavljenje euharistije, moli Gospodina Isusa ili Duha Svetoga da raskine vezu grijeha između osobe i njezinih predaka, čime se postiže ozdravljenje, često potpuno i praktički trenutačno”, stoji u dokumentu.

Navodeći slične intervencije biskupskih konferencija nekih drugih zemalja, španjolski biskupi su, između ostalog, spomenuli dokument Poljske biskupske konferencije objavljen 2015. godine koji, prema njihovim riječima, zaključuje da ova praksa “nema opravdanja ni u Svetom pismu ni u Tradiciji ni u Učiteljstvu Crkve te da ona niječe kako istinu o Božjem milosrđu i ljubavi koja oprašta, tako i djelotvornost sakramentalne milosti krštenja i pomirenja”.

Španjolski biskupi su naveli kako je jedini grijeh koji se prenosi ‘istočni grijeh’, uz napomenu kako “istočni grijeh ‘nema ni u kojem Adamovu potomku biljeg osobne krivnje’ (KKC 405), budući da se ‘istočni grijeh naziva »grijehom« na analogan način’ (KKC 404), a njegova kazna ne prelazi na sljedeći naraštaj, kako branitelji međugeneracijskog iscjeljenja pogrešno tvrde”.

Biskupi navode da iako bi se iz nekih starozavjetnih tekstova moglo zaključiti kako postoji prijenos kazne i krivice na potomke, knjige poput Jeremije, Ezekiela i Knjige o Jobu pokazuju razvoj misli po ovom pitanju te naglašavaju da je svatko odgovoran za svoju sudbinu. “Isus je u Novom zavjetu odbacio koncept nasljednog prijenosa grijeha, raskinuvši s logikom ‘osobne i zajedničke krivnje i kazne’ u poznatoj sceni ozdravljenja slijepca od rođenja (Iv 9, 2-3)”, također je navedeno.

Tekst spominje i kako se mise za ozdravljenje obiteljskog stabla protive i katoličkom nauku o općinstvu svetih budući da se on odnosi samo na duhovna dobra, a ne zla, bilo da je riječ o zagovoru svetaca ili našoj molitvi za duše u čistilištu.

“Ideja o ‘posmrtnom oprostu’ grijeha iznimne težine, kao što je pobačaj, također bi bila strana nauku o čistilištu, budući da se ista osoba, u svom osobnom identitetu, čisti za susret s s Bogom, i nema posmrtne biografije, modificiranja osobnosti ili dodavanja bitnih događaja biografiji koja je već završena tijekom zemaljskog života”, navodi se.

Biskupi podsjećaju na točku 1263 iz Katekizma Katoličke Crkve vezanu za istočni grijeh u kojoj stoji: “Krštenjem se opraštaju svi grijesi, tj. istočni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe. U onih, naime, koji su preporođeni ne ostaje ništa što bi ih priječilo da uđu u Kraljevstvo Božje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha, od kojih je najteža upravo odvojenost od Boga.“

U dokumentu se navodi i kako se prikazivanje misa za pokojne ne smije miješati s iscjeljenjem obiteljskog stabla, stoga napominju kako uvođenje takvih nakana u kontekst slavlja svete mise „izobličuje euharistijsko slavlje“.