Uoči finala Svjetskog prvenstva 2026., u kojem će se u nedjelju sastati nacionalne nogometne reprezentacije Španjolske i Argentine, biskup Orihuele-Alicantea u Španjolskoj, José Ignacio Munilla, progovorio je o vrijednostima sporta i opasnosti idolatrije.

Govoreći u svojoj emisiji “Šesti kontinent” na španjolskom Radiju Marija povodom ovog sportskog događaja, španjolski je prelat istaknuo da nogomet “posjeduje vrijednosti koje zaslužuju priznanje”.

Rekao je da Crkva “njeguje duhovne vrijednosti sporta” koje ujedinjuju obitelji i prijatelje, stvaraju prilike za društveno povezivanje u sve više individualističkom društvu te pruža priliku za dijeljenje radosti i razočaranja, uz ostale vrline.

‘Naše doba ima osebujan način stvaranja svetaca, ali bez svetosti’

Ipak, Munilla je istaknuo da “upravo zato što nogomet tako duboko dira ljudsko srce, on postaje i veličanstveno zrcalo naših proturječja. Jer uživati u sportu jedno je, a pretvoriti ga u religiju sasvim je nešto drugo.”

“Naše doba ima osebujan način stvaranja svetaca, ali bez svetosti”, dodao je, osvrćući se na pažnju koja se posvećuje sportskim zvijezdama, osobito nogometašima.

Iako “nije pogrešno diviti se nekome tko je kroz trud i žrtvu razvio izniman talent”, Munilla je predložio da se zapitamo tko zauzima prvo mjesto u našim srcima.

Sveci su, naglasio je, stoljećima vodili naraštaje kršćana kao “uzori poniznosti, sebedarja, milosrđa, postojanosti i vjernosti. Nisu bili savršeni, a ipak su pokazivali put k ljudskom ispunjenju.”

U drugom dijelu svog radijskog razmišljanja prelat je rekao: “Svi trebamo uzore, svi trebamo nekoga na koga ćemo se ugledati. Na kraju svi postajemo slični onima kojima se divimo. Zato se vrijedi zapitati poznaju li naša djeca bolje biografije velikih nogometaša negoli one sv. Franje Asiškog, sv. Terezije Kalkutske, sv. Ivana Pavla II. ili sv. Carla Acutisa. To bi, dakako, bila tragedija – ne zato što treba birati između jednih i drugih, nego zato što nas sveci uče umijeću življenja.”

Idoli će nas uvijek razočarati

Danas su ljudi opčinjeni pojedinim sportašima, a “kada nekoga pretvorimo u idola, on će nas neizbježno na kraju razočarati. Idoli su uvijek od načinjeni gline”, dodao je, jer isto onako kako ga “danas uzdižemo do neba, sutra ćemo ga na društvenim mrežama srušiti zbog promašenog jedanaesterca, loše sezone ili neke osobne pogreške, jer idolatrija uvijek na kraju bude okrutna.”

To otkriva “da zapravo ne volimo istinski same ljude, nego njihove uspjehe koristimo da bismo hranili vlastite emocije.”

Munilla je ukazao i na “golemu financijsku nerazmjernost koja okružuje profesionalni nogomet”, primijetivši da “tržište obično stavlja cijenu na ono što pretvaramo u nešto neizostavno.”

“Problem nije samo u novcu. Problem je u srcu. Jer gdje god usmjerimo svoje divljenje, onamo na kraju odlazi i naše vrijeme, naša pozornost i naša sredstva”, zaključio je Munilla, prisjetivši se riječi pape Franje: “Vičeš od oduševljenja zbog gola, a ne uspijevaš s istim žarom hvaliti Boga?”

‘Samo Bog može zauvijek ispuniti srce’

Na čisto ljudskoj razini biskup Orihuele-Alicantea osvrnuo se i na pouku koju možemo izvući iz sporta: “Ne znati prihvatiti poraz znak je nezrelosti. No ni onaj tko treba ponižavati druge ne zna zapravo pobjeđivati.”

Istaknuo je da se “pravi sportski duh očituje u spoznaji da protivnički igrač nije neprijatelj, nego netko tko je omogućio samu igru. Samo onaj tko poštuje poraženoga zaista zna pobjeđivati. A samo onaj tko bez zavisti umije priznati zasluge pobjednika zaista zna gubiti.”

“Nikada ne miješajmo loptu sa smislom života”, zaključio je Munilla, naglasivši da “prvenstvo može na jednu večer ispuniti gradski trg, ali samo Bog može zauvijek ispuniti srce.”

Tekst je preveden i objavljen uz odobrenje EWTN Newsa.