Ukoliko se nesuglasice ne riješe, bilo bi bolje odgoditi Svepravoslavni sabor, jer nema smisla održati Sabor ako se ne razmotre mišljenja svih mjesnih Crkava, izjavio je čelnik odjela za vanjske poslove Ruske pravoslavne Crkve mitropolit Hilarion u razgovoru za Russia 24, komentirajući posljednja događanja vezana uz predstojeći Svepravoslavni sabor koji bi se trebao održati na Kreti od 16. do 27. lipnja.

– Predložili smo carigradskom patrijarhu da prije Sabora održi konferenciju kako bi se riješila sva pitanja zbog kojih Crkve, jedna za drugom, otkazuju sudjelovanje. Ukoliko bi se ta pitanja riješila, Sabor bi se mogao održati. Ako se ne riješe, tada je bolje odgoditi njegov početak – kazao je “ministar vanjskih poslova” Ruske pravoslavne Crkve, naglasivši kako odustajanje Bugarske i Antiohijske pravoslavne Crkve, te nedostatak konsenzusa oko procedure i nacrta saborskih dokumenata predstavljaju “ozbiljne probleme koji zahtijevaju hitnu zajedničko djelovanje” zbog čega će biti sazvan i hitan sastanak Svetog sinoda Ruske pravoslavne Crkve kako bi se donijela odluka o daljnjim koracima.

Svoje sudjelovanje na Svepravoslavnom saboru najprije je otkazala Bugarska pravoslavna Crkva čiji je Sveti sinod u pet točaka izložio razloge svoje odluke. Na prvom mjestu Sinod prigovara kako u dnevni red Sabora nisu uvrštene teme koje su “najvažnije za sveto Pravoslavlje”, a koje zahtijevaju zajedničko “svepravoslavno rješavanje”. Prigovara se zatim odluci da se ne dopuste izmjene tekstova predloženih saborskih dokumenata, a na čiji su sadržaj već reagirale neke mjesne Crkve. Konačno, Svetom sinodu Bugarske pravoslavne Crkve zasmetao je i predviđeni raspored sjedenja poglavara Crkava koji “narušava načelo ravnopravnosti”, te položaj promatrača i gostiju Sabora koji “nije odgovarajući”. Posljednji razlog odustajanja su i previsoki troškovi koje Bugarska pravoslavna Crkva ne može podnijeti. Sveti sinod zbog toga je zatražio hitno odgađanje Svepravoslavnog sabora i nastavak priprema za njegovo održavanje ili će u suprotnom otkazati svoje sudjelovanje.

Antiohijska pravoslavna Crkva, jedna od pet drevnih patrijaršija (patrijarhata) prve Crkve, također je otkazala svoje sudjelovanje na Svepravoslavnom saboru. U službenoj izjavi stoji kako “Antiohijska Crkva traži da se sazivanje velikog skupa Svete Crkve odloži za neko drugo vrijeme u kojemu će vladati mirni odnosi između autokefalnih Crkava i kada će postojati konsenzus glede dnevnog reda Sabora, te pravila i organizacijskih i praktičnih procedura”. Sveti Sinod u trinaest je točaka iznio razloge svojeg odustajanja, a među njima su razilaženje mjesnih Crkava oko sadržaja predloženih saborskih dokumenata i organizacije Sabora, visoki troškovi, odustajanje Bugarske pravoslavne Crkve, uvrštenje u raspravu nekih dokumenata koje nisu potpisali Antiohijska i Gruzijska Crkva, nedorađenost dokumenta o jurisdikciji nad pravoslavnom dijasporom, odbacivanje rasprave o kalendaru i jedinstvenom datumu proslave Uskrsa koja je “Antiohijskoj Crkvi vrlo bitna”, nedostatak prije predviđenog dokumenta u kojemu bi se iznijelo vrednovanje dijaloga s drugim kršćanskim zajednicama, nesudjelovanje predstavnika svih Crkava u predsaborskim raspravama, te konačno, nerješavanje odnosa Antiohijske i Jeruzalemske patrijaršije narušenih zbog spora oko jurisdikcije nad katarskim pravoslavnim vjernicima, a što je dovelo do prekida zajedništva ovih dviju drevnih Crkvi. Takva situacija onemogućila bi i euharistijsko zajedništvo tijekom Sabora čime je ozbiljno narušeno jedinstvo pravoslavlja.

Važno je dodati kako su i određeni krugovi unutar pravoslavlja izrazili svoje nezadovoljstvo saborskim dokumentima, posebice temom ekumenizma, a među kojima su najoštriji bili monasi s Atosa. U službenom pismu Svetog Kinota (vrhovno tijelo samouprave Atosa) stoji kako se pojam “Crkva” može primijeniti isključivo na “pravoslavne Crkve”, dok se npr. Katoličku Crkvu treba uvrstiti među “kršćanske denominacije i vjeroispovijesti”. Prema Svetom Kinotu u jedinstvu Crkve, Tijela Kristova, nalaze se samo pripadnici Pravoslavne Crkve.

“Sveti Kinot više je puta i na temelju različitih okolnosti, izrazio svoje neslaganje sa službenim dijalogom s nepravoslavnima, kako zbog formulacije službenih teoloških dokumenata tako i zbog zajedničkih molitava i liturgijskih čina s nepravovjernima”, stoji u pismu atoških monaha koji inzistiraju da se u saborskom dokumentu o odnosu Pravoslavne Crkve s ostatkom kršćanskog svijeta umjesto formulacije “traganje za izgubljenim jedinstvom kršćana” stavi formulacija “da se kršćane koji su otpali od jedinstva privede istini (Crkvi)”.

Poglavari sa Svete Gore pozvali su i Rusku pravoslavnu Crkvu da otkaže svoje sudjelovanje na Svepravoslavnom saboru.

Na sve ove događaje reagirao je i Carigradski patrijarh koji je “iznenađeno i s čuđenjem” doživio stavove i mišljenja bratskih Pravoslavnih Crkava, te zaključio kako “ponovno razmatranje već planiranog saborskog procesa… nadilazi granice svih institucionalnih okvira”. U izjavi generalnog tajništva Ekumenske patrijaršije stoji kako se očekuje da će “poglavari Svetih Pravoslavnih Crkava sve prijedloge za nadopunu, proširenje i ispravljanje saborskih tekstova u svrhu konačne formulacije… iznijeti tijekom saborskih rasprava Svepravoslavnog sabora, po zazivu i nadahnuću Duha Svetoga”.

Carigradski patrijarh, kao “prvoodgovorni za jedinstvo Pravoslavlja”, pozvao je sve pravoslavne Crkve da iskoriste priliku i sudjeluju na sjednicama Svepravoslavnog sabora, a što je već prije odlučeno na pripremnim zasjedanjima.

Podsjetimo, pripreme za Svepravoslavni sabor počele su još u 1960-ima, pod utjecajem odluke Ivana XXIII. o sazivanju Drugoga vatikanskog sabora. Ubrzo su na površinu izbile razlike između autokefalnih Crkava i cijela je priča zaustavljena. Posljednjih desetljeća želja za sazivanjem svepravoslavnog sabora ponovno je obnovljena, a glavni inicijator bila je Carigradska patrijaršija. Pravoslavna tradicija priznaje prvih sedam crkvenih sabora kao opće, “vaseljenske” odnosno ekumenske, a to su oni koji su se dogodili između 325. (Niceja) i 787., kada je u Niceji održan posljednji zajednički Crkveni sabor Istoka i Zapada.

Prvi svepravoslavni sabor trebao bi okupiti gotovo 500 sudionika s ciljem “jačanja odnosa i odgovaranja na suvremene duhovne i društvene izazove u svijetu”. Glavne teme odnosno naslovi nacrta saborskih dokumenata su “Poslanje Pravoslavne Crkve u današnjem svijetu”, “Pravoslavna dijaspora”, “Autonomija i načini njezina proglašavanja”, “Sakrament braka i problemi s kojima se suočava”, “Važnost posta i njegovo obdržavanje danas”, te “Odnosi Pravoslavne Crkve s ostatkom kršćanskog svijeta”.

Carigradska patrijaršija izjavila je kako će se Sabor održati u dogovorenom terminu, te kako će tada biti moguće raspravljati o svim spornim temama. Koliko će pravoslavnih Crkava na kraju sudjelovati na Saboru, ostaje nam vidjeti.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net