Ozdravljenje britanskog vojnika iz Liverpoola Johna Traynora, koji je teško ranjen u Prvom svjetskom ratu, postalo je 71. čudo koje se pripisuje božanskoj intervenciji povezanom s Lourdesom.

Naime, nadbiskup Liverpoola Malcom McMahon proglasio je 8. prosinca 2024. godine, na blagdan Bezgrešnog Začeća, ozdravljenje vojnika britanske kraljevske mornarice čudesnim, javlja CNA.

Ova vijest dolazi nakon što je predsjednik Ureda za medicinska promatranja u Lourdesu, dr. Alessandro de Franciscis, prošle godine naručio reviziju Traynorova slučaja. Tu je reviziju obavio Kieran Moriart, engleski liječnik i član Međunarodnog medicinskog odbora u Lourdesu. Revizija je otkrila brojne dosjee u arhivima u Lourdesu. Neki od njih su uključivali svjedočanstva trojice liječnika koji su pregledali Traynora prije i nakon njegova izlječenja, ali i brojne druge dokaze.

Nadbiskup McMahon je tijekom kanonske komisije na temelju prikupljenih dokaza zaključio da se uistinu radi o čudu. “S obzirom na težinu medicinskih dokaza, zatim svjedočanstvo o vjeri Johna Traynora te njegovu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, s velikom radošću izjavljujem da se izlječenje Johna Traynora od višestrukih ozbiljnih medicinskih stanja treba priznati kao čudo koje je učinila Božja snaga po zagovoru Gospe Lurdske“, izjavio je nadbiskup.

Traynor je rođen u Liverpoolu 1883. godine. Premda je vrlo rano ostao bez majke, kasnije je svjedočio da je “njezinu odanost misi i svetoj pričesti te njezino povjerenje u Blaženu Majku kasnije u životu zadržao kao spomen i plodonosan primjer”.

U Prvi svjetski rat se uključio 1914. godine kao član pričuve Kraljevske mornarice. Prvi put je ranjen tijekom bitke kod Antwerpena, kada je pogođen u glavu šrapnelom dok je pokušavao odnijeti časnika s terena. Brzo se oporavio i vratio u službu. Godinu dana kasnije sudjelovao je u amfibijskom iskrcavanju na obale Galipolja u sklopu neuspješnog pokušaja britanskih i francuskih trupa da zauzmu poluotok. Traynor je bio jedan od rijetkih vojnika koji su stigli do obale tog prvog dana.

Ranjen je tjedan dana kasnije višestrukom mitraljeskom paljbom. Posljedice ranjavanja bile su strašne: nije mogao hodati, jedna ruka mu je također bila paralizirana, imao je otvorenu ranu na glavi te je doživljavao nekoliko epileptičnih napadaja dnevno. Liječnici su ga nekoliko puta bezuspješno operirali kako bi popravili oštećene živce u njegovoj ruci i liječili rane na glavi za koje se vjeruje da su bile izvor njegove epilepsije. Naposljetku su ga otpisali.

Osam godina nakon ranjavanja otišao je na župno hodočašće u Lourdes. U svojem je svjedočanstvu zapisao kako se “uspio devet puta okupati u vodi iz izvora špilje“. Drugog dana boravka u Lourdesu zadobio je jak epileptičan napad. „Liječnici su bili jako uznemireni jer mi je krv tekla iz usta“, izjavio je. Liječnici su ga pokušali vratiti u njegov smještaj, ali on je to odbio i zdravom rukom je povukao kočnice na svojim kolicima. „Tada su me ponovo uveli u kadu i okupali. Nakon toga nikada više nisam imao epileptični napad“, posvjedočio je.

Sljedećeg dana ponovno je otišao u kupelj. Dok se kupao, osjetio je da su mu noge, kako je zapisao, postale “nasilno uznemirene”. Već u idućem trenutku ih je ponovno počeo koristiti. Nedugo nakon toga sudjelovao je u crkvi na molitvi krunice. Kada je nadbiskup Rheimsa prošao pored njega s Presvetim sakramentom, Traynorova ruka također je postala “nasilno uznemirena” pa je prvi put nakon osam godina njome uspio napraviti znak križa. Sljedećeg je jutra doslovno skočio sa svog kreveta i otrčao do špilje.

Nedugo nakon toga pregledala su ga trojica liječnika koji su zaključili da je “bivši vojnik ponovno stekao sposobnost hodanja te da ponovno može upotrebljavati desnu ruku”. Također su zacijelile rane na njegovom tijelu i epileptički napadi su prestali. Zanimljivo je da se čak i otvor na njegovoj lubanji, koji je nastao kao posljedica jedne od njegovih operacija, „također znatno smanjio“.