U PERUU
Preminuo teolog Gustavo Gutiérrez, ‘otac’ teologije oslobođenja
Dominikanska provincija sv. Ivana Krstitelja iz Perua objavila je vijest o njegovoj smrti ističući da je on autor knjige iz 1971. godine “Teologija oslobođenja: povijest, politika i spasenje”
Peruanski dominikanski svećenik Gustavo Gutiérrez Merino, koji se smatra “ocem” teologije oslobođenja, preminuo je 22. listopada u 96. godini života, javlja CNA.
Dominikanska provincija sv. Ivana Krstitelja iz Perua objavila je vijest o njegovoj smrti ističući da je on autor knjige iz 1971. godine “Teologija oslobođenja: povijest, politika i spasenje”. “Potičemo vas da u svojim molitvama pratite našeg dragog brata kako bi mogao uživati život vječni”, stoji u priopćenju koje potpisuje provincijal vlč. Rómulo Vásquez Gavidia.
U priopćenju također također piše da će Gutiérrezovi posmrtni ostaci biti pokopani u samostanu Santo Domingo u povijesnom središtu Lime.
Gustavo Gutierrez za svećenika je zaređen 1959. nakon čega je desetljećima pastoralno djelovao u siromašnim četvrtima grada Lime. Studirao je u Leuvenu i Lyonu gdje je 1985. i doktorirao. U svojim poznim godinama ušao je u red dominikanaca.
Njegovo djelo iz 1971. “Teologija oslobođenja” dalo je ime cijelom teološkom pokretu koji je naglasak stavljao na društveni angažman Katoličke crkve i zauzetost za siromašne slojeve društva. Međutim, s vremenom je postajalo jasnije da su pojedini dijelovi pokreta počeli “zastranjivati” i udaljavati se od kršćanskog nauka. Došlo je do kritika koje su kulminirale dokumentom Kongregacije za nauk vjere koja je 1984. izdala naputke u kojoj se teologija oslobođenja ozbiljno optužuje za preuzimanje marksističke teorije društva i udaljavanje od izvorno kršćanskog nauka o spasenju.
Papa Franjo je 2013. godine susreo s Gutierrezom. Četiri godine kasnije, u intervjuu za španjolske novine El País je rekao: “Teologija oslobođenja bila je pozitivna stvar u Latinskoj Americi. Međutim, Vatikan je osudio onaj dio koji se opredijelio za marksističku analizu stvarnosti. Kardinal Joseph Ratzinger je, kao prefekt Kongregacije za nauk vjere, izdao je dvije upute: prvu koja vrlo jasno analizira markističku stvarnost teologije oslobođenja i drugu koja se bavi njezinim pozitivnim aspektima.”
Dikasterij za nauk vjere je tijekom pontifikata Ivana Pavla II. proveo istragu koja je rezultirala ovim dokumenima: “Uputa o određenim aspektima ‘Teologije oslobođenja’” – Libertatis Nuntius (1984.) i “Naputak o kršćanskoj slobodi i oslobođenju” – Libertatis Conscientia (1986.). Dugi niz godina Vatikan je ispitivao Gutiérrezove spise. Godine 2006. Peruanska biskupska konferencija izvijestila je da je Vatikan 2004. godine “završio put razjašnjenja problematičnih točaka sadržanih u nekim autorovim djelima” revidiranom drugom verzijom Gutiérrezova članka “Ecclesial Koinonia”.
Peruanski teolog Gustavo Gutiérrez Merino (1928.-2024.) diplomirao je medicinu na Sveučilištu u Limi (1959), nakon čega je studirao filozofiju i teologiju na Sveučilištu u Leuvenu (Belgija), a 1985. doktorirao na Katoličkome sveučilištu u Lyonu. Za svećenika je zaređen 1959. Nakon povratka u Peru započeo je istraživanje siromaštva u Južnoj Americi, koje ga je navelo formuliranju teologije oslobođenja, pokreta u suvremenoj teologiji prema kojem uloga Crkve treba biti usmjerena socijalnim pitanjima zemaljskoga života. U kapitalnoj studiji Teologija oslobođenja: perspektive (1971.) razvio je misao kako spasenje nije nešto nadzemaljsko, nego se odnosi na konkretan životni svijet u kojem se mora dogoditi oslobođenje čovjeka od tlačenja, siromaštva i nepravde. Gutierrez je smatrao da latinskoameričke prilike zahtijevaju teologiju koja će biti “kritičko razmišljanje nad povijesnom praksom u svjetlu vjere”, da je teologija oslobođenja pokušaj da se vjera shvati kao povijesna osloboditeljska praksa iskorištavanih klasa, prezerenih rasa i na rub gurnutih kultura odnosno “razmišljanje koje polazi od povijesne prakse čovjeka koji pokušava o vjeri razmišljati polazeći od prakse.” Ostala važnija djela: Piti na vlastitom izvoru: u duhovnom itineraru grada (Beber en su propio pozo: en el itinerario espiritual de un pueblo, 1983), Istina će vas osloboditi: suprotstavljanja (La verdad los hará libres: confrontaciones, 1986), Bog života (El Dios de la vida, 1989), Na strani siromašnih: teologija oslobođenja (Del lado de los pobres: teología de la liberación, koautor Gerhard Ludwig Müller, 2013).