SMRTONOSNI POŽAR U PORTUGALU

Pokraj prozora je prošao ‘vatreni, crveni tornado’, a on je, na rubu suza, počeo moliti: Nisam religiozan, ali ne sramim se reći – svi smo molili’

“Kad sam došao do tog sela poslao sam poruku svojim roditeljima: ‘U selu sam, vatra nas okružuje, ovo je kraj.'”

požar u portugalu svjedočanstvo preživjelog britanca molitva

Gareth Roberts; požar u Portugalu/Foto: BBC screenshot; Peter Kneffel/dpa /DPA/PIXSELL

Najmanje su 64 osobe poginule, a 130 ih je ranjeno, u požaru koji ovih dana hara Portugalom.

Visoke temperature, jak vjetar i grmljavinske oluje bez padalina (sumnja se da je udar groma započeo požar), prouzrokovale su nezapamćenu vatrenu stihiju u ovoj europskoj zemlji. Vatra još uvijek nije u potpunosti pod kontrolom, a temperature koje se ne spuštaju prijete daljnjim širenjem požara.

Ipak, u tom mraku, kao svijeća svijetli i jedna, slobodno ju možemo tako nazvati, čudesna priča.

Naime, vodeći britanski medij BBC, donio je svjedočanstvo jednog britanskog državljanina koji se prije nekoliko dana našao okružen požarom, strahujući za život.

Gareth Robert, 36-godišnji Britanac, već nekoliko godina živi u centralnom Portugalu. Nedavno je bio na odmoru u španjolskom gradu Cadizu te se automobilom uputio kući naletjevši pritom na požar.

“Vozili smo kroz oluju i kada se vrijeme smirilo vidjeli smo dim. Izgledalo mi je prilično loše, ali nisam imao pojma dok nismo prišli bliže.”

Roberts kaže kako ih je potom policajac preusmjerio na pokrajnju cestu. “Dok smo se vozili planinskim putom vidjeli smo plamen kako ‘skače’ s jedne strane doline na drugu. Također vjetar koji je puhao bacao je grančice po našem automobilu, ali nismo mogli izaći jer smo osjećali vrućinu.”

Uskoro su stigli do malog sela na raskrižju koje je bilo okruženo vatrom. Kako priča Roberts, lokalni mještani plakali su, kao i oni sami, nadvladani vrućinom i brzinom vatre.

“Bilo je mračno, toliko mračno između plamenova”, prisjeća se.

Jedan čovjek vikao je prema njima, pozvavši ih da se sklone u njegov dom. Kuća je imala suteren koji je bio hladniji i van dometa vatre. Kroz neko vrijeme počeli su dolaziti i drugi ljudi, kucajući na vrata.

Foto: Peter Kneffel/dpa /DPA/PIXSELL

“Kad sam došao do tog sela poslao sam poruku svojim roditeljima: ‘U selu sam, vatra nas okružuje, ovo je kraj.'”

Roberts dalje svjedoči kako su svi okupljeni idućih sat vremena proveli moleći i plačući. Uskoro je nestalo struje, a kroz prozore se mogao vidjeti “vatreni, crveni tornado”, kako prolazi. U tom trenutku Gareth se raspao: “Ne može ovako završiti”, zavapio je i počeo plakati.

Uskoro je, možda prvi put u životu počeo moliti.

“Ne sramim se to reći: molio sam, svi smo molili. Nisam religiozan, ali u tom trenutku, ništa drugo nismo mogli.”

Nakon nekog vremena vatra je prošla dalje. Preživjeli su izašli i shvatili kako su njihova i susjedna kuća čudesno ostale netaknute. Ostatak sela bio je spaljen.

“Ljudima koji su nas spasili rekao sam: ‘Hvala što ste mi spasili život’, ali to malo ‘hvala’ ni izbliza nije dovoljno.”

“Mogli smo umrijeti, trebali smo umrijeti, ali nasumičan čin dobrote spasio je naše živote i sad jedino što nam preostaje je moliti za Portugal.”

Odazovimo se i mi Garethovu pozivu te molimo za Portugal, njegove stanovnike i sve poginule.

Tino Krvavica, BBC | Bitno.net

Objavljeno: 20. lipnja 2017.

Možda vam se svidi