Papa Franjo predvodio je 7. rujna u popodnevnim satima svoju prvu misu tijekom apostolskog pohoda Kolumbiji u Parku Simon Bolivar na kraju svoga drugog dana petodnevnog pohoda toj južnoameričkoj zemlji. Po dolasku na oltaru na otvorenom, nakon što se provezao u papamobilu među mnoštvom, Papu je dočekala skupina invalida.

„Ovaj ljubljeni grad, Bogota, i ova prelijepa zemlja, Kolumbija, predstavljaju mnoge ljudske scenarije opisane u Evanđelju. Ovdje se nalaze mnoštva koja žude za riječju života, koja će prosvijetliti svojim svjetlom sve napore i pokazati smisao i ljepotu ljudskog života. Ta mnoštva muškaraca i žena, djece i starijih osoba nastanjuju jednu zemlju neopisive plodnosti, koja bi mogla dati plodove za sve”, rekao je Papa u homiliji na misi na kojoj je sudjelovalo nepregledno mnoštvo vjernika koje se okupilo u parku unatoč jakoj kiši koja je počela padati upravo netom prije početka mise.

Ali i u Kolumbiji, kao i u drugim dijelovima svijeta, nastavio je Papa, „postoje guste tmine koje prijete i razaraju živote: tama nepravde i društvene nejednakosti; korupcijska tama osobnih ili grupnih interesa onih koji na sebičan i neobuzdan način troše ono što je namijenjeno dobru sviju; tama nepoštivanja ljudskog života koja svakodnevno odnosi živote tolikih nevinih, čiji krik vapi u nebo; tama žeđi za osvetom i mržnjom koja okrvavljuje ruke onih koji sami uzimaju pravdu u svoje ruke; tama onih koji su neosjetljivi na patnju i bol tolikih žrtava”. Sve te tmine Isus raspršuje i uništava svojom zapovijedi na Petrovoj lađi: „Izvezi na pučinu”.

„Mi se možemo zaplesti u beskonačne rasprave, zbrajati neuspjele pokušaje i nabrajati napore koji su bili uzaludni. Poput Petra, znamo što znači raditi i ne polučiti nikakav rezultat”, rekao je Papa. Ali Isusova zapovijed Petru da ponovno baci mreže nije upućena samo njemu. „On je bio taj koji je izvezao na pučinu, baš kao što su učinili oni koji su u vašoj domovini prvi prepoznali ono što je najhitnije, oni koji su preuzeli inicijative mira i života. Baciti mreže podrazumijeva odgovornost”, rekao je Papa istaknuvši kako je kolumbijsko društvo pozvano postati „snažna mreža koja će obuhvatiti sve u jedinstvu, radeći na obrani i očuvanju ljudskog života, osobito kad je najkrhkiji i najranjiviji: u majčinu krilu, u djetinjstvu, u starosti, u stanjima invalidnosti i u situacijama društvene marginaliziranosti. I mnoštva koja žive u Bogoti i Kolumbiji mogu postati prave zajednice, žive, pravedne i bratske, ako slušaju i prihvaćaju Božju riječ”. „U tim evangeliziranim mnoštvima – nastavio je Papa – poniknut će mnogi muškarci i žene koji su postati učenici koji će, uistinu slobodna srca, slijediti Isusa, muškarci i žene kadri ljubiti život u svim njegovim fazama, poštivati ga i promicati. Postoji potreba da jedni druge zovemo, da jedni drugima šaljemo znakove, poput ribarâ, da se ponovno smatramo braćom, suputnicima, članovima onog zajedničkog poduhvata koji je domovina”. „Pozvani smo dozivati jedni druge da nitko ne ostane prepušten na milost i nemilost oluji; uvesti u lađu sve obitelji, to svetište života; otvoriti prostor zajedničkom dobru iznad sitnih i pojedinačnih interesa, preuzeti brigu za najslabije promičući njihova prava”, rekao je Papa ukazavši na Petrov primjer koji „poznaje svoju malenost, veličinu Božje riječi i Isusova djelovanja, poznaje vlastite krhkosti, svoje guranje u prvi plan i uzmicanje, kao što to poznajemo i mi, kao što to poznaje povijest nasilja i podjele u vašem narodu koja nas nije uvijek našla spremna dijeliti lađu, oluje, nesreće”.

„Kao što je pozvao Šimuna Petra, tako Isus poziva i nas da izvezemo na pučinu, potiče nas da dijelimo rizik, da ostavimo svoje egoizme i da ga slijedimo; da odbacimo strahove koji ne dolaze od Boga, koji nas koče i priječe da hitno prionemo izgrađivanju mira i promicanju života”, zaključio je svoju homiliju Papa.

Željno očekivani Papin govor članovima Vijeća biskupskih konferencija zemalja Latinske Amerike (CELAM), pružio je bogat i raznolik spektar ideja i prijedloga za cjelovit odgovor na mnoge izazove Latinoameričkoga kontinenta u ovom vremenu promjena, izvještava Radio Vatikan.
Papa Franjo je snažno povezan s CELAM-om, ustanovom koja je objavila niz ključnih dokumenata za tamošnju Crkvu, uključujući i ključni dokument “Aparecida”, koji je napisao upravo nadbiskup Buenos Airesa, Jorge Bergoglio. Taj pak dokument zasnovan je na uvjerenju da se Crkva mora “izvući iz svih zastarjelih struktura koje ne pridonose prijenosu vjere”, vidi se kao neka vrsta ‘manifesta’ u pontifikatu pape Franje te se uvijek iznova pojavljuje u njegovoj viziji o današnjoj ulozi Crkve.

Njegov govor predstavnicima CELAM-a, u apostolskoj nuncijaturi u Bogoti, potvrdio je čvrsto uvjerenje pape Bergoglia, da je jedini način da njihovo poslanje na kontinentu napreduje, to da osnaže i prošire ulòge mladih, žena i laika općenito, pouzdajući se u njihovu pomoć Crkvi, kako bi odgovorila mnogim izazovima s ​​kojima je suočena.

Papa je potvrdio svoje povjerenje u CELAM i podsjetio prisutne da je poslanje toga tijela da Isusovu poruku spasenja stavi u središte same Crkve “što ga čini kriterijem za mjerenje djelotvornosti njezinih struktura, rezultata njenih napora, plodnosti svojih poslužitelja i radosti koju budu probudili”. Opetovao je riječi, već više puta izrečene za svoga boravka u Kolumbiji: “Bez radosti – rekao je – nikog ne privlačimo”.
Govorio je o potrebi za bliskošću i susretom koji su – kako je rekao – sredstvo kojim se Bog koristi i “koji nam se u Kristu uvijek približava, kako bi se s nama susreo” te dodao: “Ako u svoje poslanje ne krenemo s njime, brzo se izgubimo”.

Istaknuo je činjenicu da je “poslanje s Isusom u Latinskoj Americi danas” znači biti konkretan i pozvao braću biskupe da ne budu paralizirani u “klimatiziranim uredima”, pozvavši ih da “razgovaraju s muškarcima i ženama, u njihovim konkretnim situacijama” i u kontaktu „jedan-na-jedan”.

Papa Franjo se također dotaknuo i uloge CELAM-a u poticanju unutarkontinentalnog jedinstva u Crkvi i širem društvu te je pohvalio rad na izgradnji mostova, rušenju zidova, integraciji raznolikosti i promicanju susreta i dijaloga.

“Nema trajne izgradnje u Latinskoj Americi bez tih bitnih temelja” – rekao je. Papa je dugi i složen govor završio pozivom Crkvi u Latinskoj Americi da svoje povjerenje i nadu stavi u tri elementa: u svoje mlade, u žene i u laike.

Pozvao je CELAM da ulaže vrijeme i sredstva u osposobljavanje mladih i osnaživanje katoličkih laika koje je u Crkvi opisao kao protagoniste. A snažne je riječi uputio u pogledu uloge žena bez kojih će – kazao je – Crkva izgubiti svoju moć “da se neprestano iznova rađa”, kao i to da – “ako se nadamo novom i živom poglavlju vjere, na ovom kontinentu, to nećemo moći ostvariti bez žena.”

Papa je nazočne još jednom uputio na glavnu misao poruke iz Aparecide te je zaključio da najdublji problemi Latinske Amerike neće biti riješeni “odgovorima iz udžbenika”, niti “talk-show odgovorima”, nego kroz “kršćansku jednostavnost skrivenu moćnima, a objavljenu poniznima”.

Papa Franjo se također susreo s kolumbijskim biskupima, potičući ih da ponude praktične smjernice i duhovno vodstvo u ovom ključnom trenutku u povijesti njihove zemlje. Veliki kolumbijski književnik Gabriel Garcia Marquez, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, predstavljao je nadahnuće Svetom Ocu dok je istraživao složenu stvarnost kolumbijske Crkve i poticao biskupe da prate narod na putu praštanja, pomirenja i mira.

Nakon što je citirao Marquezovu knjigu „Sto godina samoće”, papa Franjo je govorio o posebnoj vrsti moralne hrabrosti koja je potrebna za mir, za razliku od rata koji slijedi najniže instinkte našeg srca. Govorio je o strahu kao zatrovanom korijenu, gorkom plodu i bolnom nasljedstvu svakog sukoba.

Kako bi se borili protiv straha, Sveti je Otac potaknuo, kako izvještava Radio Vatikan, crkvene vođe da budu čuvari i sakrament prvoga koraka, podsjećajući tako na temu svojeg intenzivnog četverodnevnog posjeta. Govorio je o ključnim tekstovima Staroga zavjeta u kojima se očituje kako Bog poduzima prvi korak prema nama – u stvaranju, u Edenskom vrtu, u tome što je Abrahama učinio ocem mnogih naroda, prije nego što je na kraju poslao svojega Sina Isusa, kao konačni, nepovratni korak.

Kao što je izazvao kolumbijskog predsjednika da bude uključiviji, tako je izazvao i biskupe te zemlje da uključe tolika različita iskustva i izražaje Crkve, posebno njezine afričke korijene kao i njezinu amazonsku, domorodačku mudrost i duhovnost.

Podsjećajući na posjet svojih predšasnika, bl. Pavla VI. i sv. Ivana Pavla II., papa Franjo je rekao da nije došao s popisom stvari koje treba, odnosno ne treba činiti, nego je radije podsjetio biskupe kako imaju jedinstvenu ulogu u propovijedanju mira i pomirenja.

Kao što je Gabriel Garcia Marquez govorio o „postojanosti života pred smrću”, koja je pomogla njegovim likovima preživjeti sve vrste nevoljâ i preprekâ, tako je i Papa potaknuo kolumbijske biskupe da se pouzdaju u Božju ljubav, nalazeći slobodu i vjerodostojnost kako bi pomogli ljudima ispisati novo poglavlje u povijesti njihove zemlje.

Nazivajući se hodočasnikom mira i nade, papa Franjo je potaknuo oko 22 tisuće mladih koji su se okupili na Trgu Bolivar u Bogoti da se ne boje budućnosti i da se usude sanjati velike stvari. Pozvao ih je da ostvare taj san mirne budućnosti za Kolumbiju te im je jasno kazao da je njegova prisutnost u njihovoj zemlji konkretan znak ohrabrenja i potpore u ovom ključnom trenutku u kojem su svi Kolumbijci pozvani nadvladati strah i podjele.

I dok kolumbijska Vlada nastoji nastaviti svoj program pomirenja i obnove, postalo je očitije da veliku prepreku predstavljaju duboke podjele koje ranjavaju kolumbijsko društvo. Iz tog su razloga mladi ljudi toliko važni u procesu budući da predstavljaju budućnost te su oni ti koji mogu najviše dobiti ili izgubiti.

Ne dopustite da vam itko oduzme radost – kazao im je Sveti Otac – pazite na tu radost koja ujedinjuje sve u spoznaji da je plamen Isusove ljubavi dovoljan da zapali čitav svijet. Kako ne biste mogli biti sposobni promijeniti ovo društvo?

Papa se nije ustručavao istaknuti činjenicu da su mladi Kolumbijci pretrpjeli teške i mračne trenutke te kako konteksti smrti, patnje i podjelâ mogu duboko utjecati na osobu da su ih napola ošamutili. No također je napomenuo da je mladima tako lako susretati jedni druge: sve što vam je potrebno jest dobra kava, dobro piće, nogometna utakmica; vi nas podučavate kako kultura susreta nije u tome da mislimo, živimo ili reagiramo na sve na isti način, nego u spoznaji da makar bili različiti svi smo mi dio nečeg većeg što nas ujedinjuje i nadilazi; svi smo dio ove predivne zemlje – rekao je Sveti Otac.

Papa Franjo se dotaknuo još jednog ključnog i trnovitog pitanja – kolumbijskog mirovnog procesa. Kazao je da nas mladost osposobljava da oprostimo i iza sebe ostavimo ono što nas je povrijedilo kako bismo usmjerili pogled prema budućnosti bez tereta mržnje. Kolumbija vas treba! – kazao je na kraju Papa mladima.

IKA | Bitno.net