Novi patrijarh Srpske pravoslavne Crkve Porfirije Perić dao je veliki intervju za srbijanske Večernje novosti u kojem je, između ostalog, progovorio o odnosima sa Svetom Stolicom te o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu.

Na primjedbu kako odnosi SPC i Vatikana “nikada nisu bili bolji”, pri čemu se kao primjeri navode nepriznanje “jednostrane nezavisnosti Kosova” te zaustavljanje procesa kanonizacije kardinala Stepinca, Porfirije je odgovorio:  “Do sada sam se s papom Franjom susreo tri puta, posebno ili zajedno s drugim našim uglednim arhijerejima. Svaki naš susret, kao i naša komunikacija u cjelini, zasnovani su na duhu Kristovog evanđelja, u duhu razumijevanja i međusobnog poštovanja. U svijetu u kojem živimo, za koji smo i jedni i drugi odgovorni, suočeni istovremeno s problemima suvremenog doba, dijalog, štoviše i suradnja, nužni su objema stranama. Činjenica je da su kršćani upućeni jedni na druge i da zajedno moramo odgovoriti na izazove od temeljne važnosti za svijet. Uostalom, apostol Pavao nas opominje da nitko ne može reći da mu drugi nije potreban.”

Što se tiče kardinala Stepinca, patrijarha Porfirija upitali su očekuje li da će isplivati “još novih dokaza o njegovoj direktnoj ili posrednoj umiješanosti u zločine na tlu NDH”.

Njegov odgovor glasi: “Otvaranje vatikanskog arhiva za zainteresirane istraživače sigurno će doprinijeti boljem sagledavanju teških vremena Drugog svjetskog rata na prostoru NDH i Stepinčeva mjesta u njima. Nije isključeno da se tijekom istraživanja pojave rezultati koje je moguće tumačiti pro et contra. Naravno, daleko sam od toga da povjerujem da je on bio direktno i neposredno umiješan u bilo koju vrstu zlodjela. Međutim, moram reći da, ne samo kao biskup, svećenik, kršćanin, nego prije svega kao bilo koji običan čovjek, ne mogu sakriti da, u najmanju ruku, imam dilemu, da imam problem s određenim Stepinčevim postupcima, riječima, stavovima. Žao mi je ako to nekog uznemirava, ali obveza mi je da budem iskren. Istovremeno, potpuno sam svjestan da užasne okolnosti u kojima je živio, za njega nisu bile nimalo jednostavne. Što se, pak, dosadašnjih stavova naše Crkve, kao i zaključaka Komisije ustanovljene za istraživanje ovog važnog i delikatnog pitanja tiče, oni su jasni, neizmijenjeni i javnosti poznati. Reći ću i to, da kada razgovaramo o ovakvim temama uvijek se trudim pažljivo koristiti riječi.”