Otac Tomis, američki misionarski svećenik rođen i odrastao u Bridgeportu u saveznoj državi Connecticut, više od dva desetljeća posvetio je služenju na sjeveru Perua. Papa Lav XIV. u više je navrata isticao upravo njega kao velikog nadahnuća za vlastiti misionarski poziv.

Najava je objavljena 4. kolovoza tijekom homilije biskupa Farfána na misi u povodu blagdana sv. Ivana Marije Vianneya, zaštitnika župnih svećenika. Biskup je tom prigodom istaknuo svjedočanstvo svećenika koji je osnovao župu sv. Ivana Vianneya u Chiclayou te pozvao vjernike da predstojeći postupak povjere Bogu. “Svatko u našoj biskupijskoj Crkvi u Chiclayou poznavao je oca Juana Tomisa. Želim zamoliti da učimo od njega. Ako sve bude išlo dobro i ako nas Gospodin bude pratio i blagoslivljao, postupak za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju uskoro će započeti“, rekao je biskup.

Istaknuo je i kako je Tomis napustio svoju domovinu kako bi svoj život posvetio najpotrebnijima u Peruu. „Kako je lijepo što je rođen u tim krajevima. Došao je iz Sjedinjenih Američkih Država služiti ovim zajednicama u Santa Cruzu, u gorju,  a potom i u našem voljenom Chiclayou, koji ga toliko cijeni. Molim, po zagovoru sv. Ivana Vianneya, da ovaj postupak započnemo s radošću, zahvalnošću i nadom“, dodao je Farfán.

Vijest dolazi samo nekoliko dana nakon predstavljanja španjolskog izdanja knjige „Bridgeport to Peru“, koju je mons. Stephen M. DiGiovanni izvorno napisao na engleskom 1989. godine pod naslovom „Bridgeport’s Peru“. Tijekom predstavljanja knjige, koje je organizirala skupina „Prijatelji oca Juana Tomisa“, novinar i istraživač Larcery Díaz objasnio je da je prijevod nastao „kao zahvalni spomen povodom stote obljetnice rođenja čovjeka koji je bio vodič i duhovni otac svim stanovnicima ovoga kraja: mons. Juanu Tomisu Stacku“.

Díaz je podsjetio da je sve počelo 1963. godine, kada je bridgeportski biskup Walter Curtis, nadahnut Drugim vatikanskim saborom, odlučio poslati misionarske svećenike u Latinsku Ameriku. „Knjiga nam pripovijeda priču koja je započela jednim hrabrim ‘da’“, rekao je Díaz. Među prvim dobrovoljcima bio je i „mladi, oduševljeni svećenik slovačkog podrijetla, ispunjen vjerom: otac Juan Tomis“.

Istraživač je ispričao da su prve godine svećenikova djelovanja bile obilježene golemim izazovima u pokrajini Santa Cruz u regiji Cajamarca. Misionari su ondje zatekli stanovništvo bez električne energije i pitke vode, gotovo neprohodne ceste, visoku stopu pothranjenosti djece te snažan otpor pastoralnim i društvenim promjenama.

Tomis je predvodio izgradnju cesta, poticao svećenička zvanja, pomagao u izgradnji zdravstvene ustanove za najsiromašnije te radio na povratu crkvene imovine koja je bila nezakonito zauzeta. „Dolaskom tijekom hladne zime, misionari su se suočili sa stvarnošću koja je bila posve drukčija od one koju su zamišljali. Ipak, upravo je njihova ustrajnost omogućila da sjeme evanđelja donese plod na peruanskom tlu“, istaknuo je Díaz.

Godine 1967. misija je preseljena u Chiclayo, gdje je Tomis osnovao župu sv. Ivana Vianneya.  Nikada nije želio da ona postane tek institucija. „Nije želio samo instituciju, nego ‘obitelj’. Njegovo oruđe bili su djelatna ljubav i ljudska dobrota“, objasnio je.

Odatle je pokrenuo brojne inicijative koje su ostale duboko urezane u sjećanje tisuća stanovnika Chiclayoa: program „Korisni praznici“ za djecu, osnivanje izviđačkih skupina, zdravstvene ambulante, knjižnice, festivale duhovne glazbe te televizijske mise koje se i danas sjećaju s posebnom naklonošću. „Rad oca Juana promijenio je Chiclayo. To je neupitno“, rekao je novinar. Njegovu je predanost prepoznala i Sveta Stolica. Papa Ivan Pavao II. dodijelio mu je 1979. naslov monsinjora.

Tomis je preminuo 29. lipnja 1986. godine. Na njegovu je sprovodu sudjelovalo oko 20.000 ljudi koji su pratili pogrebnu povorku ulicama Chiclayoa, što je bio jedan od najvećih izraza ljubavi i zahvalnosti koji je taj grad ikada vidio. „Odaziv ljudi iz cijele zajednice bio je spontan“, prisjetio se Díaz čitajući iz članka koji je napisao deset godina nakon svećenikove smrti.

„Još uvijek mogu vidjeti tisuće i tisuće bijelih rupčića kako lepršaju na vjetru i ispraćaju ga na posljednji počinak“, prisjetio se Díaz. „Bio je svećenik koji je došao ispuniti svoju dužnost, uvijek donoseći nježnu toplinu, srdačan duh ljubavi prema bližnjemu i nepokolebljivu predanost potrebitima i obespravljenima“, nastavio je.

Novinar je istaknuo kako je Tomis „sijao ljubav jer je volio ljubav, zaštitni znak kršćanstva“. Također je naglasio da njegova ostavština i danas živi kroz pastoralne, društvene i obrazovne inicijative koje je pokrenuo u Chiclayou.

Na kraju predstavljanja knjige Díaz je u jednoj rečenici sažeo utjecaj ovoga svećenika – rečenici koja danas, nakon najave budućeg postupka za njegovu beatifikaciju, dobiva posebno značenje: „Danas, dok otvaramo ove stranice, ne čitamo samo povijesnu kroniku; ponovno se povezujemo s prijateljem, učiteljem i vodičem. Ova je knjiga svjedočanstvo o tome kako ljubav prema Bogu, kada se pretvori u služenje, može promijeniti povijest jedne zajednice.“