Arheolozi u Izraelu pronašli su prvi materijalni dokaz da ekstremno mrtvljenje nije postojalo samo među drevnim bizantskim redovnicima, javlja Katolisch.de. Kako je Izraelska uprava za antikvitete objavila u ponedjeljak, tim arheologa pronašao je kostur časne sestre u grobu s teškim željeznim obručima oko ruku, nogu i vrata. Ostaci su pronađeni tri kilometra sjeverozapadno od Starog grada Jeruzalema na mjestu bizantskog samostana koji je postojao od 5. do 7. stoljeća.

Kako se navodi u priopćenju, pregledom zubne cakline utvrđeno je da je riječ o ženskom kosturu. Žena je pronađena u jednom grobu ispod crkvenog oltara. Na ruci je imala 12 do 14 obručeva, 4 oko vrata i najmanje 10 oko nogu. Željezne ploče na njezinu trbuhu, na koje su bili pričvršćeni obručevi, davale su kosturu dojam da nosi oklop. Ostaci su bili u lošem stanju.

Otkriće posmrtnih ostataka redovnice ukazuje na ekstremni asketizam koji je bio raširen među bizantskim redovnicima, a po svemu sudeći i redovnicama, ističu istraživači. U to su vrijeme redovnici ponekad sami sebi nanosili fizičke ozljede. Vjerovalo se da “što se čovjek više odriče od zadovoljstva, pa čak i muči tijelo, to se duša više uzdiže u duhovne visine”.

Istraživači navode da su među oblike mrtvljenja bili uključeni: „dugotrajni postovi; omatanje željeznih lanaca i raznih dodataka oko tijela; vezivanje tijela za stijene; nošenje velikih tereta; vezivanje tijela i stavljanje u spravu koja je prisiljavala osobu da stoji i tako joj uskraćuje san; samozatvaranje u uske i izolirane životne prostore – unutar napuštenih kula, špilja ili ćelija; u visećim kavezima; na vrhovima stupova (“stiliti”) ili čak u krošnjama drveća; život pod vedrim nebom i izlaganje tijela vremenskim prilikama. U nekim slučajevima, redovnici su se bacali u vatru ili pred grabežljivce.”

Prema istraživačima, povijesni izvori iz kasnoantičkog Istočnog Rimskog Carstva pokazuju da je nošenje željeznih obručeva bio dobro poznat, ali prilično neobičan oblik ekstremnog asketizma. Iako teolog Teodoret iz Kira (393.-oko 460.) izvještava o dvjema ženama koje su 42 godine vezale svoja tijela lancima, do danas nije bilo arheoloških dokaza o ovom fenomenu među ženama.

Pronalazak također sugerira da je metoda vezivanja vlastitog tijela došla iz Sirije i odatle se proširila. Redovnica je vjerojatno također došla iz Sirije i vjerojatno se pridružila zajednici redovnika i redovnica koji su se nastanili u blizini Jeruzalema.

Fotografije arheološkog pronalaska možete pogledati ovdje.