Nizozemska liječnica koja je drogirala korisnicu jednog staračkog doma pa potom tražila od članova obitelji da ju pridrže dok joj ubrizga smrtonosnu injekciju, unatoč protivljenju žrtve, oslobođena je optužbi za kršenje nizozemskih zakonskih pravila o eutanaziji, javlja britanski Daily Mail, a prenose brojni katolički mediji.

Prema informacijama, Regionalni istražni odbor koji razmatra slučajeve eutanazije, smatra da iako je doktorica “prešla granicu” time što je potajno dala sedativ svojoj pacijentici te nastavila s procedurom unatoč njezinu protivljenju, ona djelovala u “dobroj vjeri”.

“Uvjeren sam kako je doktorica djelovala u dobroj vjeri”, izjavio je Jacob Kohnstamm, predsjednik odbora, dodavši, pritom apeliravši na pravosuđe, kako bi “u budućnosti voljeli imati jasniju sliku kako se odnositi prema takvim slučajevima”.

80-godišnjoj starici (prema nekim informacija radilo se o ženskoj osobi u 70-im godinama) čiji je identitet nepoznat, dijagnosticirana je prije četiri godine Alzheimerova bolest zbog čega je odlučila sastaviti vlastitu oporuku. U njoj je, među ostalima, navela dva uvjeta: da ne bude stavljena u starački dom te da želi umrijeti onda kad bude smatrala da je “pravi trenutak”.

Uskoro se njezino stanje, prema muževu iskazu, toliko pogoršalo da se on više nije mogao brinuti o njoj te ju je smjestio u starački dom. U domu također tvrde da je starica poručila kako “želi umrijeti”, ali “ne još”.

Svjedoci tvrde kako je žena bila smirena i zadovoljna kada bi joj u posjet došli muž i djeca, međutim kada ih nije bilo postajala bi ljuta i prestrašena te je znala lutati noću hodnicima tražeći svog supruga. Neki doktori ju također opisuju kao “veselu” i “smirenu”, dok drugi tvrde kako je bila “smrknuta” te “beznadna”.

Unatoč tome, u danima prije prisilne eutanazije nekoliko je puta izjavila kako “ne želi umrijeti”.

Regionalni istražni odbor u svom izvještaju ustvrdio je kako je odluku o usmrćivanju donio suprug žrtve zajedno s doktoricom, premda pacijentica “nikada nije usmeno zatražila eutanaziju”. Unatoč tome, doktorica je smatrala kako je njezina patnja postala nepodnošljiva, ali i da više nije u stanju donijeti odluku o vlastitoj smrti.

Uskoro je uslijedio obiteljski, tj. oproštajni, posjet. Starica je naručila kavu, međutim doktorica je naredila da joj se u piće stavi lijek zvan Dormicum koji ima smirujući i hipnotički učinak.

Pacijentica nije bila obaviještena o toj odluci te je mirno nastavila razgovor. Sat i 45 minuta nakon što je popila kavu čak je živnula u ponašanju te je počela planirati zajednički ručak s obitelji. Nakon toga doktorica joj je pružila injekciju sedativa te se ubrzo vratila noseći sredstvo za eutanaziju. Kad je pokušala ubrizgati “lijek”, starica se probudila te je odbila doktoricu. U izvještaju odbora stoji kako su potom članovi obitelji pomogli držeći ju dok joj je doktorica ubrizgavala smrtonosno sredstvo.

Premda Regionalni istražni odbor ne misli da bi osoba koja je izvršila eutanaziju trebala biti kažnjena, smatraju kako bi bilo korisno da cijeli slučaj završi na sudu “ne da se kazni liječnica… već da se dobije pravna jasnoća koje ovlasti ima doktor kada se radi o eutanaziji pacijenata koji pate od ozbiljne demencije”.

“Obitelj i doktorica su je onemogućili, zadržali su je samo sekundu”, izjavio je Jacob Kohnstamm. “To je naravno užasna slika, ali postoji i dvojba: što ako je osoba doista odlučila i napisala zahtjev u kojem traži od doktora pomoć pri umiranju ako bi patila od teške demencije?”

“Odlučite za sebe pet minuta prije ponoći, radije nego pet minuta nakon ponoći”, zaključio je Kohnstamm.

Tino Krvavica | Bitno.net