'TEŠKO JE VJEROVATI' Nova vlast u Siriji najavila da će dopustiti proslavu Božića, kršćani skeptični „Nakon svih patnji i teškoća, vrlo nam je teško vjerovati novim vlastima“, kažu lokalni kršćani IKA Podijeli: Foto: Andrzej Lisowski Travel/Shutterstock Prema Zakladi papinskog prava Pomoć Crkvi u nevolji (ACN), raspoloženje u Alepu se popravilo, ali još uvijek postoji skepticizam o budućem položaju kršćanske manjine u zemlji, objavio je u srijedu 18. prosinca Kathpress. Prema Zakladi, kršćani u Siriji pripremaju se za Božić s nadom i strahom. Prema informacijama iz Alepa, nova vlast zamolila je stanovnike da proslave Božić. Crkve su se počele ukrašavati, a javljeno je da se zbog toga raspoloženje kršćana u gradu popravilo. Od početka tjedna ponovno su otvorene i kršćanske škole, dok su se crkvene službe nedjeljom mogle odvijati kao i obično. Kako se navodi u priopćenju, bolnice ponovno rade punim kapacitetom. Otkupne cijene su se ponovno stabilizirale nakon početnog povećanja. Strana roba, primjerice iz Turske, često je jeftinija od domaćih proizvoda. Ipak, među kršćanima prevladava skepticizam: „Nakon svih patnji i teškoća, vrlo nam je teško vjerovati novim vlastima.“ Prema istraživanju humanitarne organizacije, od promjene vlasti u Siriji nije bilo znakova sustavnog progona ili diskriminacije kršćanske manjine. Međutim, pojedinačna izvješća govore o agresivnim incidentima. Iz grada Homsa došla je informacija da se situacija smirila te da su ponovno otvorene i katoličke škole. Unatoč tome, kršćani sa sve većom zabrinutošću promatraju razvoj događaja. Izvor koji je želio ostati anoniman rekao je: „Ako se novi ustav temelji na šerijatu, kršćani će nedvojbeno morati napustiti zemlju jer će njihove osobne slobode biti ograničene.“ Podijeli:
TONČI MATULIĆ O EUTANAZIJI (3) Kršćanski govor o patnji i smrti – izlaz iz začaranog kruga očaja i beznađa
NOVA RECENZIJA Prolog pjesmarice Boba Dylana: novo izdanje ‘The Bootleg Series’ kao dokument početka jedne velike glazbene priče
TONČI MATULIĆ O EUTANAZIJI (2) Od individualizma do indiferentizma: Zašto kultura života uzmiče pred kulturom smrti?