Nakon izjave predsjednika Papinske akademije za život, nadbiskupa Vincenza Paglie, kako bi držao za ruku osobu koja umire pod utjecajem sredstava za potpomognuto samoubojstvo, o istoj se temi oglasio i nizozemski kardinal Willem Eijk.

“Svećenik ne smije biti prisutan kada se izvršavaju eutanazija ili potpomognuto samoubojstvo. Prisutnost svećenika mogla bi sugerirati da svećenik podupire odluku ili čak da eutanazija ili potpomognuto samoubojstvo nisu moralno nedopušteni u pojedinim slučajevima”, rekao je Eijk u razgovoru za CNA.

Kardinal Eijk je prije svećeništva bio liječnik, te svoju doktorsku disertaciju pisao na temu zakona o eutanaziji.

U svojem je razgovoru objasnio i razliku između eutanazije i potpomognutog samoubojstva, rekavši kako “kod potpomognutog samoubojstva, pacijent uzima sredstvo koje mu je liječnik namjerno propisao kako bi počinio samoubojstvo”, dok kod eutanazije “liječnik sam daje sredstvo kako bi okončao pacijentov život nakon što je on od njega to zatražio”.

Međutim, objašnjava nizozemski kardinal, “odgovornost pacijenta i liječnika su iste u oba slučaja”.

U svojem se razgovoru Eijk dotaknuo i teme pogreba za osobe koje su se odlučile za eutanaziju ili potpomognuto samoubojstvo. Rekao je kako u slučaju da pacijent traži od svećenika sakramente ili planira pogreb prije eutanazije, svećenik mora odbiti takav zahtjev iz tri razloga.

Prvi je taj što “osoba može primiti sakramente samo kada je pripravljena, a to nije slučaj onda kada se osoba želi suprotstaviti redu stvaranja, kršeći intrinzičnu vrijednost vlastitog života”.

Drugi razlog leži u tome “što onaj koji prima sakramente stavlja svoj život u milosrdne Božje ruke. Međutim, onaj tko želi okončati svoj život želi uzeti život u svoje ruke”.

Treći je razlog taj što svećenik u takvim slučajevima radi skandal “budući da takvo djelovanje može sugerirati da su samoubojstvo ili eutanazija dozvoljeni u određenim slučajevima”.

Nizozemski kardinal je objasnio kako su još od davnina svećenici držali sprovode osobama koje su počinile samoubojstvo, ili onima koji su zatražili eutanaziju, samo u slučajevima ako je osoba patila od depresije ili neke druge psihičke bolesti. “U tim slučajevima, zbog njihove bolesti, sloboda osobe je umanjena, pa se okončanje života ne može smatrati smrtnim grijehom”, rekao je.

Sredstvo u nastojanjima za suzbijanje eutanazije koje Crkva može upotrijebiti, naglašava Eijk, je borba protiv usamljenosti. “U hiperindividualiziranom svijetu, ljudska bića su često sama. U našem zapadnom društvu postoji ogromna usamljenost”, rekao je potičući župe da budu mjesta za stvaranje zajedništva.

Crkva “potiče stvaranje zajednica kako ljudi ne bi ostali sami. Osoba koja živi u samoći, bez pažnje i skrbi drugih, manje je sposobna podnijeti bol”, zaključio je kardinal.

Ivo Džeba | Bitno.net