Vijest o krvavom pokolju u crkvi sv. Franje Ksaverskog na jugu Nigerije u kojem je tijekom slavlja Pedesetnice stradao 41 vjernik potresla je svijet. Nigerijski svećenik o. Andrew Adeniyi Abayomi svjedočio je terorističkom napadu, a u razgovoru za Pomoć Crkvi u nevolji opisao je tragične trenutke napada.

„Još sam bio u svetištu. Završio sam misu i stavljao tamjan u kadionicu kako bih se pripremio za procesiju.Tada sam začuo buku. Mislio sam da su vrata zalupila, ili da je netko pao, ili vidio zmiju, jer se to već događalo. Ali onda sam ponovno začuo jaku buku i vidio župljane kako rastrčane po crkvi. Stajao sam u šoku, pitajući se što se događa, kada je netko dotrčao do mene, vičući: ‘Oče, nepoznati naoružani napadači!’“

Premda u velikom šoku, o. Andrew nije razmišljao o svojem životu već je nastojao spasiti živote svojih župljana. Nekolicina hrabrih zaključala je glavna vrata, a svećenik je dio vjernika doveo u sakristiju.

„Nisam mogao trčati jer sam bio okružen djecom, dok su se neki odrasli privili uz mene. Neki čak i pod mojom misnicom. Štitio sam ih baš kao što kvočka štiti svoje piliće. Čuo sam glasove svojih župljana: ‘Oče, molim te, spasi nas; Oče, moli!’ Ohrabrio sam ih i smirio, rekao da se ne brinu, da se ja molim i da će Bog nešto učiniti. Čuo sam tri-četiri eksplozije, jednu za drugom. Cijeli napad je bio dobro isplaniran i trajao je oko 20-25 minuta“, opisao je o. Andrew.

Kad je napad završio, napustili su sakristiju i u crkvi ugledali jezive prizore. Brojni vjernici ležali su mrtvi, a mnogi su bili teško ranjeni. Uslijedila je borba za svaki život, ali nažalost broj žrtava bio je ogroman.

Odgovarajući na pitanje čudi li ga ovakva eskalacija nasilja na inače mirnom dijelu južne Nigerije, o. Andrew kazao je kako je čuo da militantne skupine mobiliziraju ljude i na jugozapadu i drugim dijelovima zemlje, ali da ne zna kojem plemenu napadači pripadaju. Ipak, poznato je da je da se dio napadača za vrijeme mise maskirao u redovite župljane i sve do napada „sudjelovao“ u misnom slavlju.

Nakon svega, prioritet ostaje briga za obitelji stradalih, skrb za ozlijeđene, te pružanje sakramenata i ohrabrivanje prestrašenih vjernika.

„Kod nekih župljana zavladao je strah. Imajući to na umu, odlučni smo podići ih na noge, održati ih jakima u vjeri i utješiti ih približavanjem svakome, a ne samo onima koji su izravno pogođeni. Cilj je uspostaviti osobni kontakt s njima, ojačati ih i podsjetiti da kada ispovijedamo svoju vjeru u Boga, to znači da smo mu povjerili svoje živote. Ovaj život je samo put u vječnost – a vječnost bi trebala biti naš cilj“, kazao je o. Andrew dodavši kako u susretima s vjernicima nije primijetio gubitak vjere, već upravo suprotno:

„Oni su spremni i voljni ostati postojani. I dalje se molim za njih, svaki dan, a misa se slavi na nakane onih koji su još u bolnici, za njihov što brži oporavak. Misa se služi i za duše umrlih, koje neka počivaju u miru. Konačno, služe se mise i na nakane svih članova župe, kako bi ostali postojani u vjeri i živi u nadi“, zaključio je o. Andrew.