Stare drvene ljestve oslonjene na desni prozor pročelja bazilike Svetog groba već preko 250 godina stoje na istome mjestu.

“Nepomične ljestve”, kako ih zovu, od 1757. godine bile su nakratko pomicane samo tri puta. Prvi put 1981. godine kada su preživjele pokušaj krađe, drugi put 1997. kada ih je netko sakrio na nekoliko tjedana, te treći put 2009. kada su bile sklonjene zbog restauracije zvonika crkve.

Sve ostalo vrijeme ljestve još od polovice 18. stoljeća mirno stoje na svojem mjestu i nitko ih ne koristi.

Pozadina iza ove bizarne činjenice seže u vrijeme vladavine otomanskog sultana Osmana III. kada je sklopljen dogovor pod nazivom Status quo. Riječ je o rasporedbi polaganja prava nad devet vjerskih mjesta u Jeruzalemu i Betlehemu između različitih vjerskih zajednica.

Unutar dogovora postojala je odredba da ako više vjerskih zajednica polaže prava nad određenim mjestom, tada se sve moraju jednoglasno dogovoriti oko bilo kakvih izmjena.

Iako se dogovor pokazao dobrim u sprječavanju dominacije jedne skupine nad drugima, znatno je otežao održavanje pojedinih hodočasničkih mjesta budući da se sve uključene strane trebaju do u pojedinosti dogovoriti prije bilo kakvih zahvata.

Takva je situacija i s bazilikom Svetog groba na koju prava polaže šest kršćanskih zajednica. Nitko od zajednica nije posve siguran kome pripada postolje ispod ljestava niti prozor na koji su one oslonjene. Štoviše, nije jasno ni u čijem su vlasništvu same ljestve, iako neki tvrde da pripadaju Armenskoj apostolskoj Crkvi.

Sukladno tome, nitko dugo vremena nije znao što učiniti s njima, a tijekom cijelog tog razdoblja ljestve su dobile i simbolički značaj.

Kada je sredinom 1960-ih papa Pavao VI. posjetio Svetu Zemlju, u ljestvama je video tužno svjedočanstvo podjele među kršćanima. Budući da je Katolička Crkva jedna od šest zajednica koja polaže prava nad bazilikom Svetog groba, odredio je da neće dopustiti da ljestve budu pomaknute dok se ne razriješe podjele među kršćanima.