Analizirali smo sinodski tekst i ne vidimo nikakvih dokaza o promjeni nauka

O snagama i slabostima prošlogodišnje sinode o obitelji, „velikoj promjeni“ u povratku na nauk sv. Ivana Pavla II. i odnosu istine i milosrđa govorio je nedavno nadbiskup Stanisław Gądecki, predsjednik Poljske biskupske konferencije, u opširnom intervjuu za EWTN (Eternal Word Television Network). Nadbiskup je istaknuo da su sinodski oci bili iznenađeni koliko se rijetko u konačnom dokumentu sinode spominje grijeh te je napomenuo da biskupi trebaju „ispraviti“ pretjerana očekivanja iz medija – u prvome redu o pričesti za rastavljene i civilno ponovno vjenčane – i prianjati uz nauk Crkve.

Integracija ne znači pričest

Poljski je nadbiskup istaknuo da se doktrina nije promijenila i da je to više puta naglasio sam Papa. „Analizirali smo sinodski tekst i ne vidimo nikakvih dokaza o promjeni nauka“ – kazao je, napominjući kako međutim postoji „određena promjena u praksi“, u naglašavanju „razlučivanja“ i „praćenja“. U tom smislu, sinoda tvrdi da svećenici trebaju biti uključeni i pomoći ljudima u „dubljem istraživanju“ savjesti. Praktično, najlakši način za to je ispovjedaonica – napomenuo je nadbiskup.

Istaknuo je da se pričest za rastavljene i ponovno vjenčane ne spominje nigdje u dokumentu. Tekst govori o njihovoj dubljoj integraciji i sudjelovanju u raznim sferama crkvenoga života, „ali ništa od toga ne uključuje primanje svete pričesti“. Sinoda je „pokušala, unutar granica mogućnosti, integrirati rastavljene i ponovno vjenčane u Crkvu, ali ne u takvoj mjeri da bi dala dojam kako osoba može živjeti u preljubu i dalje primati svetu pričest. To bi bilo protivno nauku samoga Gospodina Isusa. U tom slučaju“ – napomenuo je mons. Gądecki – „vraćali bismo se u Mojsijeve dane“.

Snage i slabosti završnog dokumenta

Kao snažnu točku sinode istaknuo je prvi dio završnoga dokumenta, u kojem se predstavljaju poteškoće i kriva poimanja obitelji, vezane uz sekularizaciju. „Danas se često suočavamo s ‘političkom korektnošću’ koja zahtjeva da budemo onakvi kako nam mediji kažu i da slijedimo glas medija“, međutim „to nije nepremostiva teškoća za nekoga tko je snažno ukorijenjen u Kristu“.

Slabosti poljski nadbiskup vidi u drugome dijelu dokumenta sinode, koji govori o Božjem naumu za obitelj, ali koji propušta reći važne stvari: nema govora o razvodu i njegovim posljedicama ili o Isusovim riječima „u početku ne bijaše tako“. Ističe se da brak čine muškarac i žena, ali ne čujemo glas Ivana Krstitelja iz Novoga zavjeta ili poziv na „obraćenje“, na ispovijed i odrješenje od grijeha – ustvrdio je mons. Gądecki.

Sramežljiv govor o grijehu

Mnogi su sinodski oci – nastavio je – bili „zaprepašteni“ zato što dokument ne govori vrlo otvoreno o grijehu, kao da se toga srami. Nije predstavljena prava doktrina o Božjoj ljubavi, koja kao polazište uključuje grijeh i milost te spasenje. Ta je tema prisutna u prikrivenom jeziku – napomenuo je nadbiskup – ali nije jasna i očita koliko bi trebala biti. S obzirom na opširan govor o milosrđu, istaknuo je da je „Crkva od početka bila milosrdna“ i da je „najveći izričaj milosrđa Crkve, počevši od Isusa Krista, sakrament pokore i pomirenja. Nema većega sakramenta milosrđa.“

Važnost nauka sv. Ivana Pavla II.

Nadbiskup je primijetio kako se dogodila velika promjena s obzirom na prisutnost nauka sv. Ivana Pavla II. – na izvanrednoj sinodi gotovo uopće nije bio prisutan, dok je na sljedećoj, redovitoj bio snažno zastupljen. Sinodski su se oci puno češće nego prije pozivali na Familiaris consortio – dokument koji se „ne smije jednostavno izbrisati“. „Neprihvatljivo je da jedan papa naučava protiv drugog pape“ – istaknuo je mons. Gądecki. Također je upozorio na pokušaje „nepotpunog“ korištenja i navođenja teksta Familiaris consortio.

Osim toga, istaknuo je kako je bilo prisutno „neispravno“ i „vrlo subjektivno“ poimanje savjesti, ne kao prostora u kojem čujemo Božji glas, nego kao samog Božjega glasa koji bi omogućio da se ignorira što Crkva ili drugi ljudi kažu. Tome je srodna pogreška prema kojoj su „moralni standardi preteško breme za nositi“ i nešto izvanjsko ili po strani savjesti.

“Njemačko-poljski rat”?

Nadbiskup se na koncu osvrnuo na percipirani „njemačko-poljski“ okršaj na sinodi. Prije svega je podsjetio na riječi Svetoga Oca kako sinoda nije „parlament“ i da ne treba precrtavati demokratska pravila i procedure na život Crkve. U tom smislu, sinodski oci ne čine stranke u parlamentu. Osim toga – napomenuo je – ni sinoda nije konačni glas u Crkvi. Ona je samo „kretanje prema kolegijalnosti između pape i biskupa, što se događa sa i pod papom“. Ona je korisna ukoliko služi toj kolegijalnosti. Zbog toga – napomenuo je – govor o „njemačko-poljskom ratu“ na sinodi je „golemo pretjerivanje“.

Stajališta koja su zastupali njemački oci nisu došla samo iz Njemačke, nego i sa Novog Zelanda, iz francusko-govornog dijela Kanade i iz Švicarske – primijetio je nadbiskup, ističući da se „razlike u sadržaju“ ne preklapaju s razlikama u jeziku, nego da različiti biskupi imaju različita mišljenja. „Prizivanje slike Trećeg svjetskog rata na sinodi pomalo je smiješno“ – dodao je na kraju predsjednik Poljske biskupske konferencije.

Radio Vatican