Petnaest pogođenih biskupija, tisuće uništenih kuća, bolnica, škola, sveučilišta i brojnih crkava. To je slika koju je za sobom ostavio potres koji je 10. kolovoza pogodio zapadnu Kolumbiju i koji je, uz hitnu potrebu za materijalnom obnovom, otvorio i duboku ljudsku ranu za čije će zacjeljivanje biti potrebno vrijeme, blizina i pratnja. Usred razaranja, boli i nemoći pojavili su se i znakovi solidarnosti i nade. O tome svjedoči i zalaganje Katoličke Crkve koja je blizu pogođenom stanovništvu, ne samo u odgovoru na najneposrednije potrebe, nego prije svega u njihovoj boli i tuzi, uz ljude koji su osim svojih najmilijih također izgubili svoje domove i prostore koji su generacijama bili središte njihovih zajednica, piše Vatican News.

Kardinal Luis José Rueda Aparicio, nadbiskup Bogote i primas Kolumbije, zajedno s još četvoricom biskupa i osamdeset svećenika te nadbiskupije, posjetio je neka od najteže pogođenih područja. Objasnio je u razgovoru za vatikanske medije da je inicijativa proizašla iz jednostavnog, ali hitnog pitanja što možemo učiniti pred tom stvarnosti obilježenom patnjom.

Jedan od najznačajnijih trenutaka putovanja dogodio se pred djelomično srušenom crkvom u Buenaventuri. Uništenje crkava izaziva duboku bol – istaknuo je kardinal – Mnoge od njih izgrađene su zahvaljujući trudu više naraštaja, kao i malih doprinosa i rada zajednica koje su to mjesto smatrale dijelom svoje povijesti. Za te ljude crkva nije samo zgrada; ona je Božji dom, ali i dom bratstva i susreta. Kada je vide uništenu, osjećaju kao da se urušio i važan dio njihova života – napomenuo je primas Kolumbije te dodao da prije obnove crkava moramo obnoviti ljude.

Materijalna će obnova biti nužna i u mnogim slučajevima složena. Neke ćemo zgrade morati u potpunosti srušiti i ponovno izgraditi, dok će druge biti moguće učvrstiti i djelomično obnoviti. No Crkva mora početi od ljudi; moramo obnoviti nadu – rekao je kardinal. Svećenici su vidjeli da su djeca koja su pohađala vjeronauk ostala bez doma, obitelji izgubile svoje najmilije, dok su vjeroučitelji i voditelji zajednica ostali bez krova nad glavom ili bez posla. Stoga, prije nego što počnemo razmišljati o zgradama, trebamo poduprijeti one koji su izgubili sve ili gotovo sve. Od presudne je važnosti najprije poduprijeti pojedince i obitelji, a potom će Bog pomoći obnoviti crkve, sjemeništa i župne kuće – dodao je kardinal Luis José Rueda Aparicio.

Uništenje brojnih crkava prisilit će mnoge zajednice da mjesecima, a možda i godinama, slave mise u improviziranim prostorima. Postavit ćemo šator, improvizirat ćemo crkvu na nekom sigurnom mjestu – istaknule su već neke od njih. Kardinal je to povezao sa slikom izraelskoga naroda koji je tijekom putovanja kroz pustinju imao šator sastanka, a tako će i mnoge kolumbijske zajednice sada morati živjeti svoju vjeru pod šatorom: šatorom susreta, okupljanja i liturgije. Ta će liturgija biti sjedinjena s patnjom, a istodobno otvorena nadi. Dok se obnavljaju kuće, a potom i crkve, vjerski život se nastavlja – istaknuo je nadbiskup Bogote.

Što možemo reći onome tko je izgubio sve? Što odgovoriti kada netko pita gdje je Bog usred tragedije? Za primasa Kolumbije postoje trenuci kada riječi nisu dovoljne i kada su suvišne. Primjeren je, naprotiv, jezik zagrljaja, nježnosti i slušanja, kao i tišine ispunjene poštovanjem pred tuđom boli, prisutnosti koja ne pokušava ponuditi lake odgovore na velika pitanja koja proizlaze iz tragedije i koja se ne mogu svesti na teorijsko objašnjenje. Dakako, odgovor nije lijepa teološka teorija, nego iskustvo blizine – rekao je kardinal.