U jutro 24. ožujka 1944. nacisti su okružili dom Józefa i Wiktorije Ulma koji se nalazio u selu Markowa na jugoistoku Poljske. Unutra su pronašli osam Židova te ih na licu mjesta ubili.

Kao opomenu ostalim seljanima, nacistička policija likvidirala je i 32-godišnju Wiktoriju koja je bila u devetom mjesecu trudnoće i njezinog 44-godišnjeg supruga. Vidjevši smaknuće vlastitih roditelja šestero njihove djece počelo je vrištati nakon čega su nacisti otvorili vatru i na njih. Stanisława (8), Barbara (7), Władysław (6), Franciszek (4), Antoni (3) i Maria (2), pogubljeni su na licu mjesta.

Prema riječima svjedoka kraj tijela Wiktorije pronađeno je i njezino novorođeno dijete pa se smatra da je tijekom masakra u kojem je ubijeno 17 ljudi porodila.

Sedamdeset i sedam godina nakon ovog stravičnog događaja, kauza za Józefa i Wiktoriju koji su poznati i kao “Dobri samarijanci Markowe” napreduje.

Poljaci su obilježili godišnjicu njihove smrti jutarnjom misom u župi u Markowi koju je predslavio nadbiskup Przemyśla Adam Szal.

“Zahvaljujemo na primjeru života obitelji Ulma. Njihov dar života znak je za nas da ponekad moramo žrtvovati vlastite živote kako bismo spasili duge ljude. Danas molimo za dar njihove beatifikacije”, rekao je nadbiskup tijekom svete mise, prenosi CNA.

Kauza za Józefa, Wiktoriju, kao i njihovo sedmero djece započela je godine 2003., zajedno s ostalim poljskim mučenicima iz Drugog svjetskog rata. Članovi obitelji Ulma trenutno imaju status službenika Božjih, a njihove su kauze sada pred komisijama Kongregacije za kauze svetih.

Postulator njihove kauze vlč. Witold Burda prije mise kazao je kako je “u slučaju obitelji Ulma potrebno dokazati da su ubijeni zbog svoje vjere u Krista, a da su ih njihovi progonitelji – njemačka žandarmerija – lišili života zbog mržnje prema vjeri obitelji Ulma ili zbog vrline koja je proizašla iz vjere koja je u ovom slučaju ljubav prema bližnjemu”.

Józef i Wiktorija su 13. rujna 1995. posthumno proglašeni pravednicima među narodima, a 24. ožujka 2004. u sjećanje na njih u Markowi je podignut kameni memorijal.

Vrijedi pripomenuti kako su unatoč stravičnom ubojstvu članova obitelji Ulma mještani Markowa nastavili skrivati Židove u svojim domovima, tako da je tijekom nacističke okupacije Poljske u selu Markowi spašen najmanje 21 poljski Židov.