Grad Alcala de Henares, jedan od najznačajnijih gradova španjolske povijesti, smjestio se 35 kilometara sjeveroistočno od centra Madrida. U starom dijelu grada nalaze se brojni samostani, poput dominikanskog, benediktinskog, uršulinskog, klarisa, augustinki, bazilijanki, Marijinih služavki, isusovaca, oratorija svetog Filipa Nerija, ali i onaj bosonogih karmelićanki samostana Bezgrešnog začeća koji je još od povijesti poseban golubinjak u kojemu se služi Presvetoj Majci Božjoj, Gospi od Brda Karmel.

Karmel u Alcali de Henares osnovala je 11. rujna 1562. Marija od Isusa nakon što se 1560., osjetivši poziv Blažene Djevice Marije, pješice i bez obuće zaputila iz Granade u Rim, kako bi od pape dobila odobrenje. Božja je providnost htjela te se u Toledu, uslijed brojnih poteškoća, susrela s avilskom sveticom Terezijom od Isusa (koja je iste godine i mjeseca također osjetila Gospodinov poziv da osnuje samostan karmelskog reda u kojem će redovnice živjeti prema prvotnom Pravilu te u svoj strogoći koja pravila propisuju). O susretu u Toledu sveta Terezija kaže: „Gospodin ju je potaknuo iste godine i mjeseca kad i mene da osnuje još jedan samostan našega Reda […]. To je žena od velike molitve i pokore. Gospodin joj je udjeljivao puno milosti, a ukazala joj se naša Gospa i zapovjedila joj da to napravi. […] Pokazala mi je isprave koje je nosila iz Rima. Petnaest dana je provela kod mene. Dogovorile smo se zajedno kako ćemo urediti naše samostane”. (Moj život, poglavlje 35.)

Sedamnaest dana nakon što je sveta Terezija od Isusa osnovala samostan Svetog Josipa u Avili, Marija od Isusa radosno je svjedočila ostvarenju Gospine želje u Alcali de Henares. Iz tog je vremena ostalo zapisano: „Došli smo u ovaj samostan Marija od Isusa, Polonia od Svetog Antuna i Juana Bautista, jedanaestog dana rujna, godine Gospodnje tisuću petsto šezdeset i druge. Došli smo služiti Presvetoj Majci Božjoj, Našoj Gospi od Brda Karmel.” Tim je zapisom započeo klauzurni život u novom samostanu bosonogih karmelićanki u ulici Imagen, u Alcala de Henaresu, posvećenom zaštiti Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.

Tijekom prošlosti u samostanu Alcala de Henaresu boravile su brojne osobe koje su svojim autentičnim životom svjedočile koliko Gospodin ljubi njih i njihove žrtve, a zasigurno najznačajnija jest sveta Terezija od Isusa koja je ondje, kao poglavarica samostana, provela tri mjeseca, za vrijeme kojih je umanjila strogost pokore unutar klauzure. U samostanu Bezgrešnog začeća vlastoručno je napisala Konstitucije koje je ostavila redovnicama tog samostana, a koje su jednake onima iz samostana Svetog Josipa u Avili. Uz nju, tijekom prošlosti, ondje su boravili i sv. Ivan od Križa koji je jedno vrijeme bio ispovjednik redovnica tog samostana; o. Jeronim Graciana od Majke Božje koji je bio desna ruka sv. Terezije od Isusa prilikom obnove Reda; sv. Ivan Avilski, ali i papa Franjo koji je krajem 1970. i početkom 1971. boravio u Alcala de Henaresu te je svake subote posjećivao zajednicu bosonogih karmelićanki te im se utjecao u molitve. Također je zanimljivo za spomenuti da se među brojnim poglavaricama tog samostana posebno istaknula časna majka Luisa de Belén, sestra Miguela de Cervantesa, jednog od najvećih pisaca svjetske književnosti.

Međutim, veliki događaji nisu samo ostali rezervirani za prošlost. Prije nekoliko tjedana svečanim zavjetima jedne Hrvatice – s. Marine od Muke Isusove – Hrvatska i Alcala de Henares (Španjolska) ujedinili su se posebnim putevima koje je Bog odredio.

Marina se rodila u Splitu 1989. godine. Na blagdan Cvjetnice 2016. godine Marina stupila je u bosonogi Karmel Bezgrešnog začeća u Alcala de Henaresu pridruživši se Hrvaticama koje su iz domovine otišle u španjolske karmele. Njih  karakterizira nošenje teškog habita od grube čohe, sandala od konoplje, nedostatak grijanja, spavanje na slamarici, post koji traje 8 mjeseci godišnje. Iste je godine obukla karmelićanski habit te je za redovničko ime odabrala Marina od Muke Isusove. Privremene zavjete imala je 15. rujna 2017., a tri godine kasnije, također na dan Gospe žalosne (15. rujna 2020.), u samostanskoj crkvi Bezgrešnog začeća č. s. Marina od Muke Isusove položila je svoje svečane zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće u ruke časne majke Esperanze od svetog Ivana od Križa. Svečanoj svetoj misi prisustvovali su svećenici i vjernici iz Španjolske, ali i Hrvatske. U dirljivoj propovijedi biskup Juan Antonio Reig Pla istaknuo je kako samo oslobađajuće djelovanje Duha Svetoga može od njezina života učiniti žrtvu i predanje, žrtvu hvale Boga te da ništa ne može postići svojim vlastitim snagama, već samo pouzdanjem i vjerom u Boga. Tog se dana č. s. Marina od Muke Isusove pridružila svim onim dušama koje su se tijekom četiri duga stoljeća povijesti bosonogog Karmela posvetile životu tišine, rada, molitve i samoće, nasljedujući svoju svetu majku Tereziju od Isusa. Iako je Bog neke od njih uzdignuo na čast oltara, izdvojivši ih kao svjetionike jarke svjetlosti koji nam pokazuju put, velika većina drugih će zauvijek ostati nepoznata u očima svijeta, živeći „skrovito s Kristom u Bogu” te pomažući „slugama” Božjim na radu za spasenje duša.

*Pročitajte više: Razgovor s karmelićankom iz Hrvatske: Evo zašto sam se ‘zatvorila’