Kubanski biskup o krizi u zemlji: ‘Ljudi padaju u nesvijest u crkvi jer danima nisu jeli’

Predsjednik Kubanske biskupske konferencije, biskup Marcelo González Amador izjavio je kako ljudi dolaze u njihove župe, govoreći da “danima nisu ništa jeli”.

U razgovoru za organizaciju “Pomoć Crkvi u nevolji“, 70-godišnji biskup Santa Clare izrazio je svoju tjeskobu zbog krize koja pogađa zemlju, poručivši: “Ima ljudi koji dolaze i govore da danima nemaju hrane te da ne znaju kome se obratiti. Hrana se ne može održavati svježom zbog nedostatka električne energije, a u posljednje vrijeme ljudi nerijetko padaju u nesvijest u crkvi jer mnogi od njih nisu jeli.“

„Sve je postalo borba za preživljavanje. Sadašnjost je nesigurna; budućnost potpuno neizvjesna.“ To je „najteži i najtužniji trenutak u povijesti mojega naroda kojemu sam svjedočio“, prenosi njegove riječi EWTN.

Kriza pogađa i zdravstveni sustav, jer se „u nekim velikim bolnicama operacije ne izvode zbog nedostatka vode“ i kirurškog materijala. „Znam za više od jednog slučaja u kojem su ljudi morali od obitelji ili prijatelja u inozemstvu pribaviti sve što je potrebno — čak i kirurški konac — kako bi mogli biti operirani“, istaknuo je.

Još jedan problem je strah od mogućeg sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama.

„Strah od rata je golem (…) O tome se stalno govori, što je vrlo stresno, osobito za djecu i starije osobe“, napomenuo je biskup González.

„Na ulici možete čuti ljude kako govore da više ne mogu podnijeti toliku patnju i da se nemaju kome obratiti.

„Oni koji mogu emigrirati, odlaze. Ostaje nam, pak, zemlja čija populacija sve više stari; samo starci bez sredstava i s oskudnim mirovinama“, rekao je.

González je napomenuo da je nedostatak električne energije doveo do prestanka noćnog euharistijskog klanjanja te do porasta pljački na ulicama te domovima.

Unatoč tomu, istaknuo je, Crkva nastoji „održati duh živim, ponuditi nadu ondje gdje je nema, slušati i biti blizu“.

Među vjernicima „niču inicijative za pomoć onima koji žive u krajnjoj oskudici, najsiromašnijima i najpotrebitijima, poput malih pučkih kuhinja i dostave hrane za osobe s tjelesnim poteškoćama te one koji su prikovani uz postelju. Hranu i sredstva pronalaze gotovo ni iz čega.”