Posljednji pokazatelj ove krize su i statistički podatci koje je objavila Njemačka biskupska konferencija, a prema kojima je u 2015. godini gotovo 24 milijuna njemačkih katolika dobilo samo 58 novozaređenih prezbitera – duplo manje nego prije deset godina – dok je broj bogoslova prvi put pao ispod 100. Ova poražavajuća statistika izgleda još gore uzme li se u obzir podatak kako je prije 50 godina u Njemačkoj bilo zaređeno više od 500 svećenika.

Također, ukupan broj svećenika u Njemačkoj manji je za jednu trećinu u odnosu na 1990. godinu kada ih je bilo oko 20 tisuća. Usporedimo li ove podatke sa onima iz Hrvatske, u kojoj je 2015. godine zaređeno 28 novih svećenika, možemo jasnije vidjeti žalosnu sliku stanja Crkve u Njemačkoj.

Nedostatak svećenika prisilio je njemačke biskupe na traženje različitih rješenja, a jedno od njih je i veći angažman vjernika laika kojima su povjerene različite službe u župama odnosno pastoralnim područjima. Također, u mnogim župama djeluju svećenici-misionari iz različitih dijelova svijeta.

Ne ulazeći u dublju analizu, jasno je kako je kriza svećeničkih zvanja u Njemačkoj samo simptom one temeljne krize – krize vjere. Upozorio je na to i velikan njemačke Crkve papa emeritus Benedikt XVI. kada je tijekom pastoralnog pohoda svojoj Domovini kazao kako savršeno organiziranoj Crkvi nedostaje duh i duhovna snaga, a da stvarni razlog tomu leži u krizi vjere.

Njegove riječi potvrdilo je i istraživanje provedeno među 8000 katoličkih pastoralnih djelatnika u Njemačkoj u razdoblju od 2012. do 2014. godine.

U ukupnom broju sudionika spomenutog istraživanja katolički svećenici činili su 48%, a upravo su njihovi odgovori na neka pitanja bili vrlo simptomatični. Tako je na pitanje o celibatu polovica svećenika odgovorila kako bi ponovno odabrali takav oblik života, dok jedna četvrtina uopće ne želi živjeti u celibatu. Značajan broj svećenika najvećom poteškoćom smatra „emotivnu osamljenost“ zbog nedostatka dugotrajnog odnosa s drugom osobom, a jedan dio njih svoju seksualnost smatra nezrelom.

Posebno su zabrinjavajući bili odgovori koji se tiču praktičnog vjerničkog života. Prema rezultatima istraživanja 54% ispitanih svećenika odlazi na ispovijed jedanput godišnje ili rjeđe, a njih 58% izjavilo je kako svakodnevno moli jednom ili više puta. Odlazak na ispovijed među trajnim đakonima još je rjeđa – njih 70% ispovijeda se jednom godišnje ili rjeđe, dok je kod ostalih pastoralnih djelatnika žalosni postotak još je veći.

Žalosnoj statistici možemo pridodati i podatak o prosječnom broju vjernika koji redovito odlazi u crkvu, a koji je u stalnom padu. Tako je u odnosu na 1995. godinu, kada je crkvu redovito pohađalo u prosjeku 18,6% vjernika, broj aktivnih vjernika u 2015. godini pao na 10,4%. Istovremeno broj vjernika koji traži ispis iz Katoličke Crkve posljednjih je godina premašio  200 tisuća.

Gledajući primjer Francuske u kojoj se nakon dugo godina konačno dogodio porast broja novozaređenih svećenika, možemo se samo nadati kako će se slično dogoditi i u Njemačkoj, ali istovremeno možemo biti sigurni kako nikakvog pozitivnog pomaka neće biti ako, prema riječima Benedikta XVI., svećenici, osobe posvećene Bogu i vjernici laici ne budu zajedno radili u jedinstvu i u vjernosti svom osobitom pozivu, te ne preispitaju svoj odnos s Bogom – u molitvi, u slavljenju mise, u produbljivanju vjere razmatranju Svetoga pisma i proučavanju Katekizma Katoličke Crkve – jer Obnova Crkve se u konačnici može dogoditi samo po obraćenju i po obnovljenoj vjeri.”

Molimo za Crkvu u Njemačkoj!

Miodrag Vojvodić | Bitno.net