Nadbiskup Beča kardinal Christoph Schönborn progovorio je o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj Crkvi i opisao ga kao „masovnu pojavu“ koja svoje izvorište ima u „zatvorenosti crkvenog sustava“ i „pretjeranoj autoritativnosti crkvenih starješina“.

Kako je prenio The Tablet, kardinal je 11. studenog održao izlaganje na Bečkom sveučilištu, u sklopu tamošnjeg niza predavanja koja se događaju na tjednoj bazi, a za temu imaju seksualno zlostavljanje u Crkvi, njegova izvorišta i načine borbe protiv njega.

Schönborn je rekao kako je prvi događaj koji mu je osvijestio razmjere zlostavljanja bio slučaj njegova prethodnika, nadbiskupa bečkog kardinala Hansa Hermanna Groëra. Groër je odstupio s mjesta nadbiskupa 1995. upravo zbog optužbi protiv njega, a zamijenio ga je njegov dotadašnji pomoćni biskup – Schönborn.

Nakon preuzimanja službe, rekao je kardinal u Beču, iduće je tri godine morao slušati žrtve koje su mu pričale kako su pretrpjele zlostavljanje njegova prethodnika.

“Bilo je potresno otkriti koliko je tijesno seksualno zlostavljanje bilo povezano sa zloporabom sakramentom pomirenja, i koliko je često počinjalo u ispovjedaonici“, rekao je.

Ono što je uslijedilo bilo je njegovo očitovanje, zajedno s još tri biskupa, u kojemu su potvrdili kako smatraju da su optužbe protiv Groëra, „u biti“ – utemeljene. Zbog te deklaracije iz ožujka 1998., rekao je sada, ušao je u sukob s nekim biskupima, ali i s tadašnjom administracijom Svete Stolice, točnije s državnim tajnikom Angelom Sodanom koji je smatrao kako optužbe protiv Groëra treba temeljitije provjeriti.

“Neki ljudi u Vatikanu su lagali. Podcjenjivali su žrtve kako bi, mislili su, zaštitili Crkvu. Ali Crkva se jedino štiti istinom, jer ‘istina će nas osloboditi’“, poručio je kardinal te podsjetio okupljene na još jedan slučaj kada je bio napadan jer je jednoj žrtvi silovanja koje je počinio svećenik rekao da joj vjeruje.

„Puno visokopozicioniranih u Crkvi tada me je napalo jer su mislili da ne smijem izjavljivati takvo nešto prije nego je zlostavljanje dokazano. A ja sam svoju izjavu temeljio na razgovoru i bio sam svjestan da taj razgovor nije nikakva legalistička procedura“, kazao je.

Kardinal je u govoru dao svoju dijagnozu uzroka takvih razmjera zlostavljanja, polemizirajući u stanovitom smislu s onom koju je nedavno ponudio Benedikt XVI. i po kojoj je jedan od glavnih razloga seksualna revolucija iz 1960-ih koja je svojom permisivnošću i liberalizmom ušla i u Crkvu.

„Ne želim kritizirati tu teoriju nego je dopuniti s nekim brojkama. U Austriji, brojke daju potpuno drugačiju sliku. Tu se čak 60 posto počinjenih registriranih zločina dogodio do 1969. Dakle, većina njih prije Drugog vatikanskog koncila. To je nešto što nas tjera na razmišljanje“, rekao je.

Prema njemu, pretkoncilska Crkva i njezina „zatvorenost“ učinila je da zlostavljanja bude više, jer „u zatvorenim sustavima takva se zlostavljanja događaju češće nego u otvorenim“.

„S punim crkvama i intenzivnim religijskim životom pretkoncilska je Crkva bila fascinantna, ali vlast koju su svećenici tada imali u rukama imala je nezdrave razmjere. Očito, u takvim uvjetima bilo je lakše da se seksualno zlostavljanje širi“, smatra austrijski kardinal.

Primijetio je još jednu stvar. Često se događalo da su utemeljitelji novih pokreta bili otkrivani kao zlostavljači. To se dogodilo s Marcialom Macielo, utemeljiteljem Kristovih legionara, fra Mario-Dominiqueom Philippeom, dominikancem koji je pokrenuo Zajednicu sv. Ivana, Gérardom Criossantom, utemeljiteljem Zajednice Blaženstava ili čileanskim svećenikom Fernandom Karadimom.

Svi su oni, nastavlja kardinal, bili karizmatične osobe koje su stvorile sljedbeništvo na granici sekte. Takva zajednica ponovno stvara „zatvoreni sustav“ i tako pomaže širenje i prikrivanje zlostavljanja.

„Treba razlikovati karizmatične vjerske vođe od onih koji od sebe rade ‘gurue’“, zaključio je kardinal.

Goran Andrijanić | Bitno.net