Filmski redatelj i producent David Rolfe ponudio je British Museumu milijun dolara ako uspije dokazati da je Torinsko platno krivotvorina.

Rolfe je inače autor dokumentarnog filma Nijemi svjedok (The Silent Witness) iz 1978. koji se bavi misterijem ove Kristove relikvije. Film je nagrađen od strane Britanske akademija filmske i televizijske umjetnosti, a rad na njemu doveo ga je do obraćenja na kršćanstvo.

Svojom “okladom” Rolfe želi osporiti istraživanje iz 1988. godine koje je proveo British museum, a čiji je zaključak bio da je Torinsko platno srednjovjekovna krivotvorina nastala između 1260. i 1390. godine.

“Ako smatraju da je riječ o srednjovjekovnoj krivotvorini, pozivam ih da ponove postupak i stvore nešto slično danas”, rekao je Rolfe koji je prošli tjedan objavio novi film posvećen Torinskom platnu naslova Who can he be? (Tko bi to mogao biti) u kojem iznosi neke argumente koji idu u prilog autentičnosti platna.

“Iz svih dokaza koje sam vidio, ako je riječ o krivotvorini, to je najgenijalnija krivotvorina u povijesti”, tvrdi Rolfe. “Kažu da je riječ o djelu srednjovjekovnog prevaranta, a ja kažem: ako je on to mogao učiniti, onda sigurno možete i vi. A ako u tome uspijete, nudim vam milijun dolara za to.”

Podsjetimo, još je 2019. znanstveni tim koji je predvodio francuski povjesničar Tristan Casabianca došao do zaključka kako uzorci uzeti s Torinskog platna za potrebe istraživanja iz 1988. ne zadovoljavaju potrebne kriterije homogenosti.

Torinsko platno jedna je od najpoznatijih Kristovih relikvija. Riječ je o platnu koje se u Svetom pismu spominje na dva mjesta, u hrvatskom prijevodu kao “povoji”.

“Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop” (Iv 19, 40) i “Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu” (Iv 20, 6-7).

Iako se posljednji pape nisu očitovale o autentičnosti Torinskog platna, organizirali su njegova izlaganja. Ivan Pavao II. ga je opisao kao “ogledalo evanđelja” dok ga je papa Franjo nazvao “ikonom ljubavi”.