Istraživanje iz 1988. po kojemu je Torinsko platno opisano kao „srednjovjekovna krivotvorina“ je nepouzdano i netočno i potrebno je sprovesti nova datiranja kako bi se utvrdila starost kršćanske relikvije, stoji u zaključku novoga znanstvenog rada koji su zajednički napisali nekoliko europskih znanstvenika.

Novo istraživanje koje je, zanimljivo, prilično ignorirano u svjetovnim medijima objavljeno je u međunarodnom znanstvenom časopisu Arcahometry koje objavljuje rezultate fizikalnih i bioloških istraživanja povezanih s arheologijom. Istraživanje je objavljeno u ožujku ove godine, a sada je aktualizirano s napisima nekoliko medija koji su ga popratili.

U tome istraživanju znanstveni tim koji je predvodio francuski povjesničar Tristan Casabianca došao je do zaključka kako uzorci uzeti s Torinskog platna te 1988., na temelju kojih jer zaključeno da platno datira negdje između 1260. i 1390. ne zadovoljavaju potrebne kriterije homogenosti. Statistička analiza je pokazala kako uzorci i poduzorci koji su analizirani u tri laboratorija, u Oxfordu, Zürichu i Tusconu te godine, previše variraju u rezultatima zbog čega se ne može utvrditi kako su reprezentativni za cijelo Torinsko platno.

Već ranije su brojni sindolozi ukazivali na nepouzdanost spornog istraživanja te tvrdili kako su sva tri uzorka uzeta s ruba platna koje je na originalno platno prišiveno u 15. stoljeću, nakon što je relikvija oštećena u požaru.

Ono što, međutim, izdvaja novo istraživanje u odnosu na prethodne tvrdnje jest činjenica da su Casabianca i njegov tim bili prvi koji su mogli analizirati „sirove“ podatke nastale tijekom istraživanja u sva tri laboratorija. Dosad su ti podaci bili nedostupni i pohranjeni u British Museumu u Londonu, ali je ovaj znanstveni tim 2017. podnio službeni zahtjev zahvaljujući britanskom zakonu Freedom of Information Act koji osigurava da svaki pojedinac ima pravo zatražiti uvid u dokumente koje čuva neka javna organizacija.

Taj uvid im je omogućen, uslijedila je analiza dokumenata koji su do tada bili nedostupni, a zaključak je: treba sprovesti novo istraživanje Torinskog platna.

„Imali smo pristup stotinama dosad neobjavljenih stranica“, rekao je Casabianca u razgovoru za francuski portal L’Homme Nouveau.

„Moj tim ih je analizirao i zaključio kako je datiranje s radioaktivnim ugljikom-14 bilo u ovom slučaju nepouzdano. Testirani uzorci su očito heterogeni i pokazuju puno različitih datuma i nema nikakvog jamstva da su reprezentativni za cijelo platno. Zato je nemoguće zaključiti da Torinsko platno datira iz srednjeg vijeka“, rekao je Francuz.

Grzegorz Górny, autor knjige „Svjedoci otajstva” o Kristovim relikvijama posvećuje manji dio poglavlja spornom istraživanju. Tamo piše kako je puno znanstvenika upozoravalo da metoda datiranja sa C-14 može biti pogrešna ako uzorci za testiranje ugljika nisu reprezentativni za materijal koji se datira.

„To znači da uzorak C-14 koji se koristi u testiranju mora biti iz istoga razdoblja kao i predmet čija se starost ispituje. Primjerice, ako materijal 500 godina nakon svog nastanka ostane ‘onečišćen’ s C-14 to znači da će tijekom datiranja rezultati pokazati da je 500 godina ‘mlađi’. U slučaju tkanina takvo ‘onečišćenje’ je češće, jer one lakše upijaju tekućinu koja sadrži tragove ugljika“, napisao je i dodao:

„U nekoliko zadnjih godina tri znanstvena tima osporili su vjerodostojnost datiranja Platna metodom C-14 i tvrde kako su uzorci za testiranje došli sa zakrpa koje su na platno prišivene u 15. stoljeću. Takvo mišljenje izrazio je 2000. tim koji su predvodili Joseph Marino i Sue Benfore, 2002. tim Orazija Petrosilla, a 2005. onaj Raymonda Rogersa.“

Sada se ovim znanstvenim glasovima pridružio i onaj istraživača koji su kao prvi imali uvid u sirove podatke iz 1988. i koji traže novo datiranje.

Kako piše The Catholic Herald, njihov zahtjev ima potporu i drugih znanstvenika.

Primjerice, profesor Walter Kutschera iz Beča naveo je kako je datiranje ugljikom C-14 uznapredovalo od 1981. te kako je sada moguće napraviti to datiranje s mnogo manjim uzorcima.

Datiranje ugljikom-14 metoda je određivanja starosti određenih predmeta na temelju omjera broja atoma stabilnog ugljikova izotopa 12C i radioaktivnog izotopa 14C.

Goran Andrijanić | Bitno.net