iračke redovnice teleskuf

Prije tri godine sestre dominikanke svete Katarine Sijenske, s vrećicama u rukama napustile su svoj samostan u iračkom gradu Teleskufu, bježeći pred teroristima Islamske države. Nedavnim oslobođenjem Mosula i Ninivske doline njihovom je progonstvu konačno došao kraj, a redovnice su se odlučile vratiti u svoj grad, te pružiti duhovnu podršku svojem narodu.

– Gotovo šest tisuća ljudi 2014. godine moralo je napustiti Teleskuf. Kad sam se vratila na ovo područje, zatekla sam napuštene i srušene kuće. Brojne građevine bile su pretvorene u ruševine, škole sravnjene sa zemljom. Vrata samostana bila su razvaljena, a prostorije opljačkane – prisjeća se s. Ilham, koja se nakon oslobađanja Ninivske doline zajedno s još jednom redovnicom vratila u ovaj opustošeni irački grad udaljen oko 30 kilometara od Mosula.

Unatoč svemu, redovnice se nisu dale obeshrabriti. Svakoga su dana, od jutra do večeri obnavljale samostan kako bi ga priredile za povratak djece.

– Naš prioritet su djeca. Ona su svjedočila kaosu i nasilju, zbog čega su postala vrlo razdražljiva i sklona agresiji – kaže ova 57-godišnja redovnica u razgovoru za ACN.

Sestre pružaju cjelodnevnu brigu za djecu od tri do pet godina, djeca od šest do dvanaest godina, kojih je gotovo 150, u samostanu mogu boraviti od 8 sati ujutro do 1 sat poslijepodne, a ona starija od dvanaest godina od 5 sati poslijepodne do 7 sati navečer. Osim rada s djecom u samostanskim prostorima, redovnice obilaze obitelji u njihovim domovima kako bi djecu poučavale u vjeri i pripremale ih za prvu pričest.

Sretne zbog konačnog povratka i ne obazirući se na prošlost i tragediju koja je pogodila njih i njihov narod, redovnice s vjerom i optimizmom gledaju prema budućnosti, zadovoljne što se sve više prognanika vraća i započinje novi život.

– Svatko daje sve od sebe kako bismo imali skladan suživot. Nastojimo pomoći djeci osiguravajući im mir, a u samostanu im dajemo sigurno mjesto – kaže s. Ilham.

Osim u Teleskufu, sestre dominikanke sv. Katarine Sijenske nedavno su zahvaljujući donacijama talijanskih dobročinitelja započele obnovu samostana u Karakošu u kojemu je prije pada Ninivske doline pod vlast islamista živjelo i djelovalo dvadesetak redovnica. U ovaj irački grad sestre su došle 1893. godine, a napustile su ga bježeći pred teroristima Islamske države u noći sa 6. na 7. kolovoza 2014. godine.

– Satima smo hodale po mraku, okružene bijesom, tugom, dječjim plačem, u strahu da će nas silovati, ozlijediti ili prodati, kao što su to učinili s brojnim jazidskim djevojkama i ženama – prisjetila se s. Silvia Batras.

Po povratku u Ninivsku dolinu redovnice su najprije obnovile škole u Ankavi i Duhoku, a prema riječima ravnatelja talijanskog ogranka zaklade Pomoć Crkvi u nevolji Alessandra Montedura, njihova prisutnost u Ninivskoj dolini ima neizrecivo značenje za lokalno stanovništvo i kršćansku zajednicu.

Islamistički teroristi na području Ninivske doline oštetili su 363 crkvene građevine. U potpunosti je uništeno njih 34, 132 zgrade su zapaljene, a 197 ih je djelomično oštećeno. Zahvaljujući zakladi papinskog prava “Pomoć Crkvi u nevolji” u protekle tri godine prikupljeno je više od 34 milijuna eura za pomoć Iraku. Zaklada je omogućila obnovu oko 200 srušenih kuća, te planira obnoviti 404 kuće u Karakošu, te 150 kuća u gradu Barteli.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net