Bilo je to u kolovozu 2014. godine. Teroristi samozvane Islamske države osvajali su i pustošili iračke gradove i sela, a preplašeno stanovništvo bježalo je tražeći spas. Nakon osvajanja Mosula, islamisti su osvojili i Karakoš – grad u kojemu je živjela najbrojnija kršćanska zajednica ove bliskoistočne zemlje. Tisuće kršćana već je napustilo svoje domove, a ostali su samo stari i nemoćni koji nisu imali snage bježati. Među njima bila je i obitelj malene Kristine čiji je otac Kader bio slijep, zbog čega je čitava obitelj odlučila ostati u Karakošu nadajući se kako će novi vladari imati milosti.

Nekoliko dana nakon osvajanja grada teroristi su pozvali kršćansko stanovništvo na navodni liječnički pregled koji se pretvorio u otimanje novca, odjeće i dragocjenosti.

Ondje se našla i Aida Abada koja je, držeći u naručju trogodišnju Kristinu, ušla u autobus namijenjen prijevozu zarobljenika. U autobusu joj je prišao jedan od militanata, iz ruku joj istrgnuo malenu Kristinu, te ju iznio iz autobusa ostavivši majku u suzama.

Na Aidino vikanje i preklinjanje da joj vrate kćer, teroristi su ostali gluhi, te ju silom natjerali da se vrati u autobus.

Od toga dana roditelji malene Kristine više nisu vidjeli svoju kćer. Ipak, nakon što su napustili Karakoš, nisu gubili nadu. Nadali su se i vjerovali da je Kristina živa i da će ju ponovno vidjeti.

“Kristina, ljubavi moja, gdje si? Tvoja majka te traži! Traži te posvuda! Kamo su te odnijeli, ljepotice? Može li netko od vas vratiti Kristinu njezinoj majci?”, riječi su koje je njezina majka Aida kao glumica izgovarala u predstavi nastaloj u izbjegličkom kampu u Erbilu.

Nakon nekog vremena k obitelji je došla vijest kako Kristina živi s nekom kršćankom koju su teroristi oteli i prisilili na brak, no ništa nije bilo sigurno… Njezina slika i dalje je bila na vratima njihova šatora.

“Sve je starija… Sad ima već pet godina, ali ne znam kako je proslavila rođendan… Ponekad se bojim da moja Kristina odrasta bez mene i da ju više nikad neću vidjeti”, govorila je njezina majka.

Ipak, svoj šesti rođendan malena Kristina proslavit će sa svojom obitelji! Tri godine nakon otmice, zahvaljujući iračkim vojnicima, djevojčica je vraćena roditeljima, a njihovu radost podijelili su i ostali stanovnici izbjegličkog kampa u Erbilu.

“Bio je to zaista sretan dan. Svi su plesali, pjevali i pljeskali”, prepričala je za World Watch Monitor jedna od stanovnica kampa, dodavši kako je djevojčica po povratku dobro izgledala, te kako je vjerojatno živjela u nekoj dobrostojećoj obitelji, no šok koji je doživjela, kao i odvojenost od obitelji ostavili su svoj trag.

Obitelj Abada presretna je zbog ponovnog susreta s Kristinom, a njezina majka Aida u kratkom videu koji je objavio lokalni novinar pozdravila je sve koji su molili za njih, te zahvalila Bogu što im je vratio njihovu Kristinu.

Dodajmo kako je prema posljednjem izvješću organizacije Open Doors od početka rata u Iraku gotovo polovica iračkih kršćana napustila svoju domovinu. Od nekadašnjih milijun i pol kršćana koliko ih je sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća živjelo u Iraku, 2014. godine ostalo ih je oko 300 tisuća, dok ih je danas ondje jedva 100 tisuća.

Molimo za iračke kršćane!

Miodrag Vojvodić | Bitno.net