Komentirajući tragične događaje koji su proteklih mjeseci potresli Europu, o. Khalil dao je nekoliko konkretnih smjernica koje bi trebale pomoći kako europskim državama tako i muslimanima koji žele živjeti u Europi u izgradnji zdravog suživota. Isključivši svako zadiranje u vjersko područje, o. Khalil je naglasio kako se “na području vjere ne smije ništa nametati”, no kako su “na društveno-kulturalnom području nužni određeni zahtjevi”.

– Sjećam se kako su u milanskoj ulici Jenner muslimani petkom blokirali promet, kako to inače čine u islamskim zemljama. To se može dogoditi jednom ili dva puta godišnje, u posebnim prigodama i uz prethodni dogovor s policijom. No ne može se svakoga petka bez dopuštenja okupirati ulicu. Ako netko iz druge zemlje dolazi u Italiju, on mora poštovati pravila – kazao je o. Khalil, dodavši kako bi prvi zahtjev trebao biti da svatko tko dođe mora naučiti jezik zemlje u koju je došao.

Premda se čini kako pravila na prvi pogled otežavaju prihvaćanje, profesor Khalil naglašava kako ona zapravo pomažu toliko potreban proces integracije.

– Pravila pomažu migrantu i nisu usmjerena protiv njega. Svaki musliman mora znati kako se u Italiji ne može prema svojoj ženi ponašati kao da je u Saudijskoj Arabiji. Ne može kćeri držati zaključane, a sinove puštati da se slobodno kreću. Ako ne prihvati novu kulturu, imigrant se ne može integrirati, a to će izazvati nezadovoljstvo. Pravila pomažu najprije njemu – objasnio je profesor Khalil osvrnuvši se i na nedavni primjer iz Švicarske, kada su se dvojica muslimana, držeći se svojih vjerskih pravila, odbila rukovati s profesoricom.

– Upravo to je primjer koji ne smijemo slijediti. Rukovanje u školi je općeprihvaćeni običaj u tom dijelu Švicarske, a kako bi zajedno živjeli svi se trebaju prilagoditi toj kulturi. Ako do toga ne dođe, niti muslimani niti Švicarci neće biti sretni, a u tom im je slučaju bolje vratiti se u zemlju porijekla. Makar su se do prije dvadeset godina muslimani slobodno rukovali sa ženama, sve do dolaska radikalnog islama iz pustinje Saudijske Arabije – kazao je o. Samir Khalil.

Kako bi se omogućila integracija, o. Samir smatra kako je nužno da izgradnju europskih džamija financiraju muslimani koji u njima žive, a ne islamske države, jer “onaj tko plaća, taj i upravlja”. A upravo su džamije mjesta preko kojih radikalni islam prodire u muslimanski svijet.

– Nužno je da džamije budu pod kontrolom. Molitva naravno mora biti na arapskom jeziku, jer je to obvezno. No jedno je obred, a drugo je govor imama koji uz duhovno ima i društveno-političko značenje. Govor imama mora biti na talijanskom jeziku (odnosno jeziku države u kojoj muslimani žive), kako bi imalo kontrolu. To je također u interesu muslimana, budući da im pomaže u učenju jezika koji se govori u zemlji u kojoj žive – smatra o. Khalil.

S obzirom na to da islam ne poznaje razliku između vjerskog, društvenog, političkog i kulturalnog područja, nužno je voditi računa i o knjižnicima koje već godinama čine dio svake džamije. Pokazalo se kako u mnogim knjižnicama postoje brojne knjige vrlo agresivnog, fundamentalističkog sadržaja, zbog čega je nužan njihov strogi nadzor.

– Nužno je imati mogućnost ulaska i kontrole knjižnica. Time država pomaže muslimanima, izbjegavajući da se stranci sa svojim radikalno drugačijim pogledima infiltriraju u zajednice i radikaliziraju ih. Pomoć je nužna jer iako svi muslimani odbacuju ISIL, tisuće mladih mu se pridružuje. A zašto? Zato što se preko džamija radi propaganda kojom ih se uvjerava da je ISIL pravi oblik islama – tvrdi profesor Khalil, zaključujući kako prava integracija podrazumijeva jasna pravila, a prema njegovu mišljenju prvo pravilo (na primjeru Italije) glasi: “Tko dolazi u Italiju mora se ponašati kao Talijan, no moći će obogatiti novu kulturu elementima svoje kulture, ukoliko one nisu u suprotnosti. Takva integracija predstavlja pravo obogaćenje.”

O nužnosti integracije u razgovoru za francuski katolički dnevnik La Croix progovorio je i papa Franjo pozvavši Europu da “iznova otkrije svoju  sposobnost za integraciju”. Više o sadržaju ovog razgovora pročitajte na linku.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net

Niz članaka o islamu Samira Khalila vidi ovdje: analiza suvremenog islama

Samir Khalil Samir SJ posjeduje doktorate iz orijentalne teologije i islamskih studija. Osnovao je u Egiptu 20 škola za učenje čitanja i pisanja, 12 godina je bio profesor na Pontifikalnom Orijentalnom institutu u Rimu. Tijekom građanskog rata 1986. preselio se u Libanon. Osnovao je istraživački institut CEDRAC u Beirutu koji istražuje i skuplja kršćansku kulturnu baštinu na Istoku. Ujedno je i profesor na Pontifikalnom Orijentalnom institutu Centre Sèvres u Parizu, zatim je profesor na Maqasid Institute u Beirutu gdje imamima predaje o kršćanstvu… Bio je gostujući profesor na bezbrojnim sveučilištima diljem svijeta. Autor je preko 40 knjiga i više od 500 znanstvenih članaka na arapskom i francuskom na temu odnosa kršćanstva i islama, savjetnik je mnogim političkim i vjerskim vođama u Europi i na Bliskom istoku. Također je s muslimanskom mladeži svakodnevno vodio razgovore na ulicama Pariza sve do 2005. godine. Njegovo glavno područje interesa je kršćanski Orijent, islam i integracija muslimana u Europi te pitanje odnosa muslimana i kršćana. Smatra ga se najvećim stručnjakom za pitanje islama u Katoličkoj Crkvi. Bibliografiju njegovih djela vidi ovdje: Pontificio Istituto Orientale, Facoltà delle Scienze Ecclesiastiche Orientali