KULTURNI RAT

Evo kakva je istina iza napisa zapadnih medija o ‘vlastima u Poljskoj koje su objavile rat LGBT-u’

LGBT pokret u Poljskoj, naime, u velikom je zaletu i organizira diljem države „Parade ponosa“, pri čemu se neke od njih u pojedinim gradovima događaju prvi put. Kako su neki zabilježili, od travnja do listopada (dakle do parlamentarnih izbora) u Poljskoj će biti održano ukupno 23 takve „parade“

15-godišnji Jakub Baryła pred ‘Povorkom ponosa’ u gradu Płocku. Foto: nczas.com/Facebook

Zapadne novinske agencije i mediji ponovno su se „obrušili“ na poljsku stranku Pravo i pravednost (PiS) koja vlada tom državom od 2015. i već je nekoliko puta prikazivana kao „rušitelj demokracije“ iz aspekta političkog establišmenta „stare Europe“. Ovaj put, navodni krimen PiS-a jest u tome što su, kako se piše na zapadu, a prepisuje u hrvatskim mainstream medijima, „objavili rat LGBT-u“, a to su učinili, nastavljaju analize, kako bi animirali svoje biračko tijelo uoči parlamentarnih izbora koji će biti u listopadu.

U Poljskoj se trenutačno, doista, vodi pravi „rat“ kojemu su ovaj put teme položaj LGBT grupacije u poljskom društvu. Međutim, takvo „žestoko“ ozračje u javnom prostoru Poljske već je dulje vrijeme uobičajena situacija jer je vladavina PiS-a doista polarizirala poljsko društvo. Neki tvrde, zbog toga jer je stranka Jarosława Kaczynskog „ugrozila“ demokratske standarde. Drugi pak na to odgovaraju kako je polarizacija bila neminovna jer je PiS dirnuo u neke od neuralgičnih točaka postkomunističke Poljske, recimo, u potpuno nelustrirano sudstvo.

Umjesto teze da je PiS „objavio rat“ LGBT-u ipak bi bilo istinitije napisati da se događa obratno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

LGBT pokret u Poljskoj, naime, u velikom je zaletu i organizira diljem države „Parade ponosa“, pri čemu se neke od njih u pojedinim gradovima događaju prvi put. Kako su neki zabilježili, od travnja do listopada (dakle do parlamentarnih izbora) u Poljskoj će biti održano ukupno 23 takve „parade“.

Tome su prehodila još dva događaja koji pokazuju kako je LGBT lobi odlučio pojačati svoje djelovanje u većinski katoličkoj Poljskoj.

U veljači je novoizabrani gradonačelnik Varšave Rafał Trzaskowski, član oporbene Građanske platforme (PO), potpisao „LGBT+ deklaraciju“ kojom se obavezao na osiguravanje u varšavskim školama „seksualne i antidiskriminacijske edukacije“ i potpore LGBT grupaciji. Bilo je to njegovo realizirano predizborno obećanje.

Mjesec dana kasnije u Varšavi je održan Kongres LGBT organizacija koji je okupio više od dvadesetak njih i koji je zatvoren s usvajanjem deklaracije koja, među ostalim, predviđa jasniju strategiju djelovanja u Poljskoj i najavljuje borbu za to da „svi ljudi bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju i rodni identitet mogu osnivati obitelji“. Dakle, jedan od zacrtanih ciljeva spomenute deklaracije jest legalizacija „gay brakova“ i mogućnosti posvajanja djece za takve zajednice.

Direktor Katoličke informativne agencije (KAI) Marcin Przeciszewski u svojoj je analizi na stranici agencija napisao kako međunarodna organizacija ILGA Europe koja promiče „LGBT prava“ u Europi i Aziji ima svoga suradnika u Poljskoj u obliku nevladine udruge „Ljubav ne isključuje“. Ta udruga ima za cilj promoviranje LGBT ideologije u državnim institucijama i zakonskim okvirima i bila je konzultirana u stvaranju „LGBT+ deklaracije“ u Varšavi. Njezin dugoročni plan jest legalizacija istospolnih „brakova“ u Poljskoj, a prvi korak prema tome jest uvođenje pravne kategorije civilnog partnerstva, tvrdi Przeciszewski.

Osim toga cilja, nastavlja Preciszewski, ta udruga i ostali potpisnici deklaracije kongresa u Varšavi imaju za cilj i čitav niz drugih zakonskih mjera i reformi koje bi, kako definiraju, trebale povećati prava pripadnika LGBT grupacije u Poljskoj. Među njima su i antidiskriminacijski zakoni koji bi, tvrdi direktor KAI-a, imali kao posljedicu zabranu izražavanja, primjerice, vjerskih uvjerenja o homoseksualnosti kao moralno neprihvatljivom činu. Kao i reforma obrazovnog programa koja bi uvela u poljske škole novi način educiranja o seksualnosti koji bi imao afirmativan odnos prema osobama homoseksualne orijentacije. Nešto od toga već je realizirano u varšavskoj „LGBT+ deklaraciji“ koju je potpisao novi gradonačelnik.

Przeciszewski nastavlja svoju analizu ukazujući na činjenicu da je u većini zapadnih država leglaizacija istospolnih „brakova“ i posvajanje djece već odavno ostvarena.

„Očito je došao red na srednju i istočnu Europu jer niti jedna od država toga područja nije legalizirala istospolne brakove. Samo Mađarska i Hrvatska priznaju tzv. civilna partnerstva, ali ne brakove. Možemo, dakle, očekivati kako će u narednim godinama upravo u državama toga dijela Europe međunarodne LGBT organizacije pojačati svoju aktivnost“, piše on.

To je, dakle, manje-više kontekst u kojem treba sagledati aktualna zbivanja u Poljskoj, te im dodati neminovnu političku dimenziju.

Oporbeni političari itekako su aktivni na raznim „paradama“ koje se događaju ovih dana diljem Poljske. Kako oni iz PO-a, najveće oporbene stranke, tako i oni iz još liberalnijeg sektora poput Roberta Biedrona, deklariranog homoseksualca koji je neko vrijeme bio doživljavan kao nova moguća zvijezda lijevo-liberalne Poljske, ali je s toga trona pao nakon loših rezultata njegova stranke Proljeće na izborima za Europski parlament.

Njihovim političkim intencijama svakako je pomogao incident na nedavnoj „Paradi ponosa“ u gradu Białystoku kada su na sudionike parade kamenje bacali nogometni navijači koji su taj isti dan imali okupljanje u gradu. Pojedini mediji su pisali kako je incident preuveličan, te nije bilo nikoga ozbiljnije ozlijeđenog u njemu, ali slika o nasilju nad homoseksualcima je već otišla u svijet i politički je iskorištena.

„Radimo parade neprestano. I pustite neka vas tuku. Šutite dok vas tuku. To će nam dati pobjedu.“

To je, otprilike, savjet koji je oporbeni političar Janusz Palikot dao LGBT aktivistima i koji govori jasno o strategiji koju sada zajedno prakticiraju gay udruge i dio oporbe.

Nedavno održana parada u Płocku, gradu gdje se dogodila po prvi put, prošla je bez takve vrste incidenta, ali je s nje u svijet otišla slika 15-godišnjeg Jakuba Baryłe koji je stao pred povorku s podignutim križem.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rekao je kako je to učinio da bi simbolično zaštitio kršćanske vrijednosti koje su napadnute ovakvim povorkama. Prema nekim informacijama, mladi Baryła je blizak određenim konzervativnim političkim grupacijama i njegov je čin, prema svemu sudeći, više nego izraz vjere bio čin političke angažiranosti. Ali, to dvoje i onako ne može biti odvojeno.

Gdje je u svemu tome Katolička Crkva?

Već smo pisali o propovijedi koju je 1. kolovoza, na obljetnicu Varšavskog ustanka izrekao metropolit Krakova Marek Jędraszewski.

Podsjetimo, on je tada rekao kako Poljskoj više ne prijeti “crvena zaraza”, koristeći Poljacima poznatu metaforu za boljševički pokret (nastalu nakon istoimene pjesme poljskog pjesnika Józefa Szczepańskog koju je napisao 1944.), ali joj prijeti “zaraza duginih boja koja također želi osvojiti naše duše, srca i umove”.

Jędraszewski je napravio paralelu između boljševičke i LGBT ideologije koje, kako je rekao, obje imaju marksističke korijene.

Ono što je uslijedilo bila je kanonada napada na njega iz lijevo-liberalnih medija koji su homiliju opisali kao „govor mržnje“ i vrijeđanje osoba homoseksualne orijentacije. U jednome je trenutku čak i YouTube zabranio video njegove homilije, ali ga je ipak vratio s isprikom.

Ti se napadi nisu smanjili ni nakon što je nekoliko katoličkih publicista pojasnilo (iako to nikome razumnijem nije bilo potrebno) da metropolit nije govorio o ljudima kao „zarazi“, nego o ideologiji koja želi osvojiti poljski javni diskurs i koja doista ima svoje korijene u marksističkoj i neomarksističkoj misli koju su  preuzeli gender teoretičari poput Judith Butler.

Ono što je zanimljivo jest da je Jędraszewski bio napadnut i iz crkvenih krugova.

Liberalni katolički tjednik Tygodnik Powszechny tako je njegove riječi nazvao „suprotnim onome što je govorio Isus“. Dominikanac Paweł Gużyński čak je potaknuo vjernike da pišu nadbiskupu i traže od njega da odstupi (sic) dok je profesor Katoličkog sveučilišta u Lublinu Alfred Wierzbicki tražio od metropolita da se ispriča zbog svojih riječi.

Iako je neko vrijeme izgledalo kako je nadbiskup Jędraszewski ostao sam u svom jasnom govoru o tome što se događa u Poljskoj, ubrzo su iza njega stali i neki drugi biskupi.

Predsjednik Poljske biskupske konferencije Stanislaw Gądecki ga je javno podržao u svome priopćenju. Isto je učinio i njegov prethodnik na stolici krakovskog metropolita kardinal Stanisław Dziwisz, a upravo danas je objavljeno da je bivši nadbiskup varšavsko-praški, a sada apostolski vizitator za Međugorje Henryk Hoser poslao Jędraszewskom pismo u kojem je rekao napisao kako je njegova metafora o „zarazi“ potpuno adekvatna.

U međuvremenu je objavljeno i da je dominikanac Gużyński snosio posljedice svoga istupa u kojem je neprimjereno napao nadbiskupa. Dominikanac je, odlukom provincijala, poslan na trotjednu izolaciju u samostan, radi pokore i promišljanja o svojim riječima.

Svemu ovome dodajmo da su potporu metropoliti Krakova poslali redom: primas Češke Dominik Duka, predsjednik Slovačke biskupske konferencije nadbiskup Stanislav Zvolenský (koji je napisao kako su u Slovačkoj osjetljivi na „utišavanje onih koji govore istinu“, aludirajući na komunističku prošlost obaju država) te predsjednik Mađarske biskupske konferencije András Veres.

Biskupi država srednje Europe su, dakle, uz krakovskog metropolita i njegov jasan i izravan iskaz o opasnostima LGBT ideologije. Možda im se pridruže i hrvatski biskupi jednom porukom potpore Jędraszewskom koji je ovih dana bio izložen napadima protiv jednog katoličkog prelata kakvi se, kako je napisao publicist Grzegorz Gorny, ne pamte još od vremena komunizma?

“S radošću i zahvalnošću Bogu što daje svom narodu one koji imaju dovoljno snage i odlučnosti uzeti svoje breme i ići za Kristom, ponizno tražimo: sv. Ivane Pavle II. i bl. Alojzije Stepinče – molite za nas!”

To su riječi koje je nadbiskup Jędraszewski izgovorio na nedavnoj svetoj misi koja je na nakanu hrvatskog naroda slavljena u svetištu sv. Ivana Pavla II. u Krakovu, na 25. obljetnicu posjeta svetog Pape Hrvatskoj.

Goran Andrijanić | Bitno.net


Objavljeno: 13. kolovoza 2019.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi