U svojoj redovnoj poruci od početka rata u Ukrajini veliki nadbiskup kijevsko-halički Svjatoslav Ševčuk 13. ožujka govorio je o bombardiranjima prethodne noći.

Poglavar Ukrajinske grkokatoličke Crkve posebno se osvrnuo na pitanje sakramenta pokore ove korizme u uvjetima kada mnogi vjernici nemaju osoban pristup svećeniku.

„Draga braćo i sestre u Kristu, danas je nedjelja, 13. ožujka 2022., a Ukrajina već proživljava osamnaesti dan strašnog rata.

Zahvaljujući nevjerojatnoj hrabrosti naše vojske, Ukrajinci su uspjeli zaustaviti neprijatelja u gotovo svim smjerovima. Tako, proživljavamo privremeno zatišje u Ukrajini, posebno ove nedjelje. No, možda su najviše uznemirujuće noći u Ukrajini. Jer noću neprijatelj granatira mirne gradove i nanosi nepopravljivu štetu civilnoj infrastrukturi, ubijajući civile.

Te noći vidjeli smo užasne slike. Napadnuta je Svyatogorska lavra, važan samostan Ukrajinske pravoslavne Crkve Moskovske patrijaršije u Donjeckoj regiji, s mnogo izbjeglica.

Naši hramovi se ruše, naši gradovi gore noću diljem Ukrajine. Ukrajinske vlasti obavještavaju nas da neprijatelj koristi različito oružje koje je zabranjeno međunarodnim konvencijama, a posebno su te noći iznad Popasne korištene fosforne zapaljive bombe koje su nanijele vrlo teške rane civilima.

Noć u Ukrajini bila je tjeskobna, teška. Ali došlo je jutro, nedjeljno jutro, i mi stojimo pred Bogom i molimo za Ukrajinu, za ukrajinsku vojsku, za sve žrtve ovog rata. Molimo za naše neprijatelje koji su došli u našu zemlju i siju uništenje, smrt, strah, velike rane.

Znamo da tijekom korizme postoji posebna potreba našeg naroda za sakramentom pokore. Korizma je vrijeme kajanja, vrijeme kada hrlimo u to Otajstvo Božjeg milosrđa da priznamo svoje grijehe, da od našeg milosrdnog Gospodina dobijemo oproštenje i odrješenje svojih grijeha i propusta. Svi naši svećenici spremni su služiti svom narodu. Oni služe tamo gdje jesu: na okupiranim područjima, u blokiranim gradovima, u svim našim gradovima i selima, hramovi su otvoreni gotovo danonoćno kako bi se našem narodu moglo služiti.

Javljaju se mnogi koji su u takvim okolnostima da nemaju pristup svom svećeniku. Znamo da je sakrament pokore moguć samo kad je svećenik osobno prisutan, kada postoji osobni susret s onim koji nam uime Gospodina Boga ima moć izreći oproštenje naših grijeha. Ali, u okolnostima kada netko nema pristup služitelju sakramenta pokore, treba iskoristiti priliku da dobijemo oproštenje grijeha kroz čin potpunog kajanja kada se pokajemo pred Gospodinom Bogom i žalimo za svoje grijehe, ne zato što nas je strah nego zato što osjećamo kako smo uvrijedili Božju ljubav.

U potpunosti se kajemo za svoje grijehe kada osjećamo bol zbog svojih grijeha poradi Božje ljubavi prema čovjeku.

U ovim izvanrednim okolnostima, želio bih zahvaliti svima koji su solidarni s Ukrajinom. Želio bih zahvaliti Biskupskoj konferenciji katoličkih biskupa Skandinavije, koji su jasno osudili agresora i agresiju na Ukrajinu i podržavaju naš ukrajinski narod. Želio bih zahvaliti istočnim patrijarsima: melkitskom sirijskom patrijarhu i kaldejskom patrijarhu Iraka, koji su izrazili podršku našoj Crkvi i našem narodu.

Molimo za Ukrajinu, borimo se za našu slobodu i molimo: Gospodine, primi naše molitve, daj Ukrajini mir, pobjedu, daj Ukrajini mirno nebo i život svom narodu.

Blagoslov Gospodnji neka je na vama, Njegovom milošću i čovjekoljubljem, sada i vazda, i uvijeke vijekova. Amen.“