Ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost norveški je pisac Jon Fosse. U obrazloženju izbora navedeno je kako mu je nagrada dodijeljena za “inovativne drame i prozu koja daje glas neizrecivom”.

Njegov rad “dotiče najdublje osjećaje koje imate, tjeskobe, nesigurnosti, pitanja života i smrti”, rekao je član Švedske akademije Anders Olsson.

Fosse slovi za jednog od najizvođenijih svjetskih dramskih pisaca te je najpoznatiji norveški dramatičar nakon Henrika Ibsena. Njegovi romani prevedeni su na više od dvadeset jezika, a među najpoznatije spadaju “Jutro i večer”, “Melankolija 1” i “Melankolija 2” te njegovo najveće djelo “Septologija” – niz od tri knjige podijeljene u sedam dijelova koji je dovršio 2021. godine.

Zanimljivost vezana uz njegova djela jest što piše na ‘novonorveškom’, inačici jezika kojom se koristi tek oko deset posto Norvežana, a razvijen je u 19. stoljeću na temelju ruralnih dijalekata.

Jedna od najznačajnijih godina za Fosseov život bila je 2012. kada se izvukao iz alkoholizma i obratio na katoličanstvo, baš kao i glavni lik njegove Septologije. O razlozima svojeg obraćenja Fosse nije puno govorio, ali je istaknuo da mu je činjenica što je postao prakticirajući katolik pomogla da se ostavi alkohola. “Moguće je osloboditi se od alkoholizma, ali je teško prijeći iz života kojim upravlja ovisnost u onaj koji vodi nešto drugo osim alkohola”, rekao je ističući utjecaj vjere na svoj život.

Osim toga, istaknuo je i utjecaj Meistera Eckharta i mistične dimenzije vjere na svoje obraćenje koja je važna i za njegovo pisanje.

“Sredinom 1980-ih išao sam na misu u katoličku crkvu u Bjørgvinu i to mi se svidjelo, do te mjere da sam čak počeo pohađati tečaj kako bih postao katolik — da, kao Asle, više-manje. Tek mnogo godina kasnije odlučio sam se obratiti na katoličanstvo. Ne bih to mogao učiniti da nije bilo Meistera Eckharta i njegova načina bivanja i katolikom i mistikom”, kazao je Fosse.

U razgovoru za New Yorker, Fosse je istaknuo kako Katoličku Crkvu vidi kao jedinog pravog konkurenta snažnim ekonomskim silama koje, smatra on, danas upravljaju svijetom.

“U svijetu u kojem živimo, osjećam da su ekonomske sile najsnažnije. One svime upravljaju. A imate i neke sile koje su s druge strane – Crkva je jedna od njih. Da bi Crkva postojala – a Katolička Crkva je najjača među njima – morate na neki način forsirati katoličanstvo. Crkva je, koliko vidim, najvažnija institucija, antikapitalističke teologije. Imate književnost i umjetnost kao druge institucije, ali one nisu jake kao Crkva.”

Fosseova djela prevedena su na više od 40 jezika, a izvedeno je više od 1000 različitih produkcija njegovih drama.