Obraćamo se Europi dajući glas biskupima toga kontinenta. Kao predsjednici Vijeća europskih biskupskih konferencija, pridružujemo se našoj braći i sestrama u vjeri i čovještvu koji žive u Libanonu.

Pridružujemo se molbama upućenima sa Skupštine patrijarhâ i katoličkih biskupa te mučeničke i plemenite zemlje. Njihove riječi nisu samo riječi kršćanske zajednice, nego čitavog naroda koji teško pati zbog straha i neizvjesnosti za vlastitu budućnost: situacija u kojoj nitko na svijetu – ni narodi, ni pojedinci – ne bi smio živjeti. U svojim usrdnim porukama, Sveti Otac Franjo također je izrazio očinsku blizinu i skrenuo pažnju moćnika ovoga svijeta te ih pozvao da se iznova obvežu pružiti podršku Libanonu, kako bi mogao nastaviti svoj poziv da bude zemlja susreta, suživota i pluralizma.

Povijest Libanona poznata je i nitko je ne može zaboraviti: povijest je to dostojanstva i kulture, prihvaćanja i solidarnosti, pa i dan-danas, prema tolikim stradalnicima koji dolaze iz Sirije i Palestine. Povijest je to slobode, dijaloga i mirnoga suživota pod stijegom temeljnih prava.

Zašto tolika bol? Zašto opasnost raspadanja i implozije koji bi nanijeli štetu tom području i sramotu čovječanstvo? Zar će se povijesti morati pridodati još jednu mračnu stranicu? To nitko ne bi smio željeti. Libanonci to zasigurno ne žele! Ništa nije izgubljeno ako postoji volja i ako se djeluje blagovremeno. Ništa nije prepušteno zloj kobi, sve je u rukama ljudi uz pomoć milosrdnog i pravednog Boga: On vidi djela ljudi i proniče namisli srdaca.

Zato apeliramo na savjest narodâ i njihovih vođa, da svijet ne zaboravi tragediju koja se događa i da se ne ogluši na vapaje siromašnih i onih koji pate; da se, nadalje, ponovno uspostavi pravdu, prepozna individualni, kolektivni i nacionalni identitet, poštuje vjerske i građanske vrijednosti njihove tradicije, podrži oporavak gospodarstva i obnovu društva dijalogom i suradničkim suživotom religijskih, kulturnih i društvenih različitosti. Sve to bez uvjetovanja izvana.

U toj perspektivi obnove, Crkva je prisutna s evanđeoskom porukom i sa svojim odgojnim, zdravstvenim i socijalnim institucijama: one su svima poznate i stavljene su na raspolaganje općem dobru. Podrška, dakle, i tih operativnih prisutnosti predstavlja konkretno zanimanje za jačanje društva i naziranje bolje budućnosti. Poznato je da je budućnost neke zemlje dobro ne samo za pojedinu zemlju, nego i za čovječanstvo. To se posebno odnosi na Libanon i njegov doprinos pluralnom, tolerantnom i raznolikom Bliskom istoku.

Pridružujemo se usrdnom pozivu Svetoga Oca i molimo Gospodina mira da se malenima donese utjehu i pomogne im se, a da se oni u čijim je rukama odgovornost daju prosvijetiti da budu mudri i pošteni pred Bogom, onima koji pate i poviješću, kaže se u apelu Europi za Libanon koji su potpisali predsjednik i potpredsjednici Vijeća europskih biskupskih konferencija genovski nadbiskup u miru kardinal Angelo Bagnasco, nadbiskup Poznańa Stanisław Gądecki, predsjednik Poljske biskupske konferencije te westminsterski nadbiskup kardinal Vincent Nichols, predsjednik Biskupske konferencije Englese i Walesa.