Euharistijsko slavlje u Bologni prilikom kojega je don Fornasini uzdignut na čast oltara predvodio je kard. Marcello Semeraro, prefekt Kongregacije za kauze svetaca.

Papa Franjo priznao je njegovo mučeništvo u siječnju ove godine. Don Giovannija su ubili nacisti-fašisti 13. listopada 1944. in odium fidei, kada je imao 29 godina, dok je nosio sakramente umirućima na groblje San Martino di Caprara, mjestu još jednog masakra u Monte Soleu.

Kako je kazao voditelj odbora za proslavu beatifikacije don Angelo Baldassarri, on nije bio superjunak, već primjer, pa i za današnje mlade ljude, kako prevladati životne poteškoće.

Neki predmeti koji su povezani s njegovom poviješću i mučeništvom bili su postavljeni na pokrajnji oltar. Njegov bicikl, za koji je bio veliki entuzijast, a koji je za njega bio „sredstvo koje ga je još više približio svojim župljanima“; njegova torba za kupnju u kojoj je uvijek imao kruha, slatkiša ili stvari koje su bile potrebne ljudima koji su mu dolazili; naočale i škropilo, pronađeni uz njegovo izmučeno tijelo jer je na dan svoje smrti otišao vidjeti što se dogodilo na tim mjestima. To je ujedno bilo i posljednje pastoralno oruđe u njegovu životu, jer u posljednjih nekoliko dana nije činio ništa drugo nego pokopao mrtve iz masakra. „Mnogi se sjećaju da je don Giovanni bio pun parfema vjerojatno da bi mogao podnijeti smrad i biti u mogućnosti učiniti barem ovaj posljednji čin milosrđa“, kazao je don Angelo, javlja Vatican News.

Spomenimo da je masakr kojeg su počinili SS-ovci imao za cilj protjerati partizane, ali je to koštalo života mnoge mlade ljude, djecu i starije osobe. Između 29. rujna i 5. listopada 1944., oko 800 ljudi umrlo je na različitim lokacijama u Monte Soleu. Epizoda je to koja je u povijest ušla kao masakr u Marzabottu.

Don Giovanni Fornasini, večer prije smrti, sudjelovao je na zabavi koju su organizirali njemački vojnici jer je shvatio opasnost u koju upadaju neke djevojke iz grada. Iste večeri zapovjednik SS-a pozvao ga je da se sutradan popne na mjesta pokolja. Iako su mnogi zbog toga strahovali, don Giovanni je otišao tamo, no odatle se više nikada nije vratio. Ubijen je iza groblja Caprara i tek je iz analize njegovih posmrtnih ostataka, koje je njegov brat pronašao na kraju rata, postalo jasno da je ubijen zbog zadobivenih udaraca i jer mu je bajonetom probijen vrat.

„Bio je samo jedan dobar svećenik, do kraja, razmišljao je sa svojim pukom. Nije se bojao jer je njegova ljubav prema Gospodinu bila više od straha“, tako je kardinal Matteo Zuppi, nadbiskup Bologne, opisao profil don Giovannija Fornasinija, rođenog u Pianaccio di Lizzanu u Belvedereu, na bolonjskim Apeninima, 23. veljače 1915.