„Jesmo li pretjerali s ograničenjima vezanim uz COVID-19?“, pitanje je koje u svojoj kolumni za Our Sunday Visitor postavio nadbiskup New Yorka, kardinal Timothy M. Dolan.

Na razmišljanje ga je, kako kaže, potaknula priprema za propovijed na spomendan Alojzija Gonzage, talijanskog sveca koji je preminuo sa samo 23 godine služeći žrtvama kuge u Rimu.

„Sada činim ispit savjesti: jesmo li kao Crkva, ovdje u Sjedinjenim Američkim Državama, otišli predaleko u poštivanju svih ograničenja nametnutih tijekom pandemije COVID-a, što je rezultiralo nedostatkom pastoralne skrbi za one koji su bolesni?“ zapitao se Dolan.

Govoreći iz iskustva vlastite nadbiskupije, kardinal navodi da se vrlo savjesno pazilo na dnevna upozorenja kako na najbolji način zaštititi ljude od zaraze, ističući kako to i jest bila moralna dužnost u svrhu zaštite života, posebice starijih i ugroženih.

„No, pitam se — jesmo li bili jednako poslušni biblijskim zapovijedima da budemo blizu bolesnika, da tješimo umiruće, da s poštovanjem pokapamo mrtve, a mi đakoni, svećenici i biskupi, da donosimo sakramente i molitvenu pratnju Crkve onima koji su teško oboljeli od virusa?“, nastavio je Dolan.

Prisjećajući se vremena pandemije, nadbiskup je kao svijetao primjer naveo jednu redovnicu koja uz druge sestre vodi katoličku ustanovu za skrb o nemoćnima. Spomenuta ga je redovnica nazvala kako bi mu kazala da su državni inspektori njihovoj ustanovi dali najvišu ocjenu za pridržavanje sanitarnih mjera opreza.

Ipak, inspektori su imali jednu primjedbu: zahtijevali su da redovnice više ne obilaze krevete osoba na samrti kako bi molile s njima i pratile ih u posljednjim danima njihovog života.

Kako piše Dolan, redovnica mu je što se tiče toga kazala: „Zanemarili smo tu naredbu. Položili smo zavjet da ćemo to činiti; imamo dužnost, i moramo i želimo to i dalje činiti!“

Pohvaljujući redovnice i druge svećenike koji su bili kreativni u svojem načinu služenja osobama u potrebi, američki kardinal smatra da ga ipak muči je li učinjeno dovoljno po pitanju duhovne pratnje bolesnika, otpora zabrani podjeljivanja sakramenata i zatvaranju crkava.

Spominjući se primjera svetog Damjana koji je položio život kako bi služio gubavcima na otoku Molokaiju, Dolan kaže kako je taj svetac rodom iz Belgije izlazio iz područja svoje sigurnosti, kao što to čine i vojni kapelani svaki put kada pružaju bolesničko pomazanje vojnicima na prvoj crti bojišnice.

„Velik dio mene i dalje je zahvalan što smo učinili više od potrebnoga u poštivanju strogih ograničenja postavljenih tijekom pandemije i za pažljivu budnost koju su iskazali naši javni službenici. Ipak, drugi dio mene brine se da nas buduća desetljeća neće gledati s istim divljenjem koje sada imamo prema svetom Alojziju Gonzagi, svetom Damjanu od Molokaija i onim mladim ‘mučenicima iz Shreveporta[1]‘“, zaključio je Dolan.

[1] Pet francuskih liječnika koji su u 19. stoljeću došli služiti u Louisianu. Preminuli su 1873. godine nakon što su se zarazili brinući se o bolesnima tijekom pandemije žute groznice. Trenutno se za njih provodi kauza za beatifikaciju.